Mosor, 06.-07.04.2024.
TEKST: Dino Arbanas
Za vikend, 06 – 07. travnja 2024. organizirali smo izlet na Mosor – vrhovi Debelo Brdo (KT HPO 18.8, 1044 m) i Sv. Jure (KT HPO 18.6, 1319 m). Polazak je bio u PREranim jutarnjim satima (05:00 h) ispred parkinga OŠ Grabrik. Nakon relativno mirne vožnje do Knina stali smo na pauzu (čitaj kavu) u lokalnom ugostiteljskom objektu gdje je sve bilo na nivou osim cijena koje su primjerenije Zagrebačkoj špici, a ne mjestašcu u srcu Dalmatinske Zagore. 2.90 € za bezalkoholnu pivu je ipak previše, a možda je samo autora teksta pregazilo vrijeme.
Vozila smo ostavili u jednom od zaseoka između Klisa i Dugopolja, a na samom parkingu pronađen je još jedan auto KA tablica. Kako je svijet mali! Dok su se planinari pripremali za polazak, vodiči su jedno od vozila preparkirali nekoliko kilometara niže na planirano mjesto spuštanja sa staze. Sam polazak na stazu bio je u 10:15 h.
Relativno brzo nakon polaska na stazu dogodio se iznenadni napad velike zmije koja je iskočila iz suhozida. Po slobodnoj procjeni pretpostavlja se da je riječ o podvrsti pitona dužine oko 4 metra tamno crno-smeđe boje. Hrabri vodič na začelju kolone je junačkim urlikom odbio napad agresivnog gmaza koji je ugrozio sigurnost grupe. Na njegovu žalost nitko od drugih sudionika nije vidio strašnog reptila i postoje neopravdane sumnje u istinitost priče. Velika je vjerojatnost da se ovdje radi o novo otkrivenoj endemskoj vrsti zmije koja obitava samo na području Mosora. Unatoč skepsi sudionika izleta, vodič je svoj susret prijavio Ministarstvu zaštite okoliša te lokalnim društvima za zaštitu životinja. Za slučaj da se zaista radi o novo otkrivenoj vrsti prijedlog imena je mosorski crni piton. Makar su veliki pitoni češće viđeni na susjednom Kozjaku ako se može vjerovati pričama lokalnog stanovništva te šačici amaterskih video uradaka s ranije spomenutog brda.
Nakon stresnog početka, ostatak uspona protekao je relativno mirno. Najviše muka planinarima je zadavalo iznimno toplo vrijeme za ovo doba godine i tehnički zahtjevniji dijelovi staze na kojima je za uspon bilo potrebno koristiti ruke i noge. Dolazak na vrh u 14:00 h. Na vrhu smo napravili pauzu za odmor i ručak, a polaznici naše opće planinarske škole su radili vježbe orijentacije.
Prilikom spuštanja s vrha odlučeno je spustiti se blago zapuštenom stazom koja ide paralelno sa službenom i markiranom. Pretpostavka je da je ovo bila izvidnica za markacističku sekciju društva koja nakon otvaranja staze Karlobag – Baške Oštarije (REKLAMA: otvaranje staze 21.04.2024. – prijave na mail/face Osmice) treba novi projekt.
Završetak ture prvog dana bio je u 18:00 h u zaseoku gdje je ranije ostavljen jedan auto. Dok su vozači otišli po ostala vozila, ostatak planinara uživao je u hladovini uz gratis domaće vino od strane ljubaznog stanovnika sela.
Na putu do večere i noćenja na PD Putalj navigacija nas je odvela u lijepu, usku, seosku slijepu ulicu iz koje jedini izlaz vožnja u rikverc uz razočaravajuće poglede lokalnog stanovništva. Pravi put nije bio puno bolji. Nekad solidni makadam vidio je bolje dane. Do dolaska do doma potrebno je malo vještine u izbjegavanju vododerina i rupa nastalih kroz godine. Dolaskom na dom sve ranije navedene stvari su zaboravljene.
Pogled s terase doma je jedan od najljepših u Hrvatskoj. Riječi teško mogu opisati te poglede te je najbolje da se sami uvjerite (vidi foto galeriju).
Nakon ukusne večere u domu i odlaska domara u Split, nastavljeno je druženje planinara uz čašicu razgovora i uživanje uz malo klasične glazbe na terasi doma. Iluzija da smo sami u domu razbijena je javljanjem gospodina sa zadnjeg kata što je ujedno značilo i kraj kulturnog uzdizanja za tu večer.
Buđenje u nedjelju je bilo planirano za 06:00 h. Dežurni kavopije su ustali nešto ranije da uživaju u izlasku sunca, miru, tišini i pogledu na Split i Kaštela. Pridružio im se i autor ovog teksta ali svaki pokušaj uspostave komunikacije prije popijenog crnog eliksira nalazio je samo na zid šutnje i ružne poglede. Na kraju je mir za kavu osiguran na staro hrvatski način… Korupcijom u vidu hrenovke u tijestu stare dva dana, pronađene na dnu ruksaka. Jelo se i gore.
Nakon odrađenog jutarnjeg rituala, spremile su se stvari za planinarenje, počistilo za sobom i krenulo s doma u 07:15 h. Na putu do točke polaska stalo se u pekari za doručak po volji i DRUGU kavu za nezasitne kavopije u obližnjem kafiću. Cijene daleko prihvatljivije nego u Kninu. Na kavi je jedan dio društva odlučio preskočiti uspon te su proveli dan na plaži.
Polazak na stazu u 09:35 h. Staza počinje kraćim hodom po makadamu seoske ceste dok se ne počne oštro uspinjati kroz šumarak do grebena. Od grebena da vrha s crkvicom/kapelicom ima pola sata. Dolazak na vrh bio je u 12:30 h. Nakon kraćeg odmora krenulo se natrag prema vozilima gdje smo došli u 15:00 h. Kao i prethodni dan, najveći problemi su bili iznimno toplo vrijeme i strmiji dijelovi staze. U povratku kući otišli smo na ručak i tekuću okrjepu u restoran u Žrnovnicu. Povratak u Karlovac je bio u 21:00 h.
A good time was had by all!
Na izletu je prisustvovalo 18 planinara a za Osmicu Karlovac vodili su ga Zoran Basara i Dino Arbanas.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.