Omiška Dinara, Matokit, 28.-29.06.2025.

Vikend 28-29.06.2025. organiziran je društveni izlet na Omišku Dinaru – vrh Kula 863 m i Matokit – vrh Sv. Rok 1062 m. Omiška Dinara je brdo u Splitsko-dalmatinskoj županiji uz obalu Jadranskog mora. Kula je najviši vrh Omiške Dinare, označen je jednostavnim drvenim križem i kamenom kupom te predstavlja prirodni nastavak Poljičke planine u jugoistočnom smjeru i spoj prema Biokovu. Matokit je osamljeno i izdvojeno brdo strmih strana sjeverozapadno od Vrgorca. Vrh Sv. Rok je lijep kameniti vrh s ostacima kapele sv. Roka s kojega se pruža širok vidik na sve strane. Stjenoviti greben Matokita koji oštro dijeli dvije strane planine predstavlja najslikovitiji dio cijelog Matokita.
Polazak je bio iz Karlovca u 05:00 sa parkinga OŠ Grabrik, raniji polazak je odabran da se bar malo izbjegnu vrućine koje nas čekaju u Dalmaciji. Oko 07:00 stalo se na kavu kod Macole da se vozačima malo presječe put do južnijih krajeva. Pojačan promet na cestama, ali ništa strašno obzirom na doba godine. Dolazak na početak staze oko 10:00, na stazu krećemo iz sela Borak. Priprema i polazak na stazu oko 10:20. Prvi dio staze vodi kroz šumoviti teren po nešto strmijem terenu. Tempo je nešto laganiji sa češćim kraćim pauzama za vodu zbog visokih temperatura koje će nas pratiti cijeli vikend. Prva veća pauza napravljena na Planinarskoj kući „Luda Kuća“. Kuća je novo uređena, ali na našu žalost taj dan zatvorena. Završni uspon od kuće do vrha nije pretjerano zahtjevan, jedan dio staze osiguran konopima za lakši uspon. Sa vrha se pruža jako lijep pogled na Brač, Pelješac i okolne planine.
Kratko zadržavanje na vrhu za slikanje i krećemo natrag. Podne je debelo već prošlo, a dan je bio sve topliji, na sreću vjetar je ugodno puhao što je bar prividno ublažilo visoke temperature. Oko 14:30 dolazimo do vozila, brzo spremanje i polazak za Omiš. Slobodno vrijeme u Omišu svatko je iskoristio na svoj način, uživanje u gastro ponudi, okrijepa u baru i naravno osvježenje u iznenađujuće hladnom moru.
Oko 18 sati krećemo prema Planinarskom domu Velobrdskih ledara koji se nalazi u brdima na samom rubu Makarske. Dom je jako lijepo uređen sa velikim boravkom, dva tuša/WC-a, kuhinjom sa frižiderima i 2 spavaonice. Na našu žalost prva spavaonica je bila popunjena kada smo došli, a druga je smještana u potkrovlje te u ljetnim mjesecima može biti vruće za spavanje. U podnožju objekta u kojem se nalazi dom je smještana i konoba „Veliko Brdo“, toplo preporučamo domaću pašticadu sa makarunima. Nakon večere i laganog druženja krećemo na raniji počinak jer taktika za drugi dan je ista. Što ranije krenuti da se minimiziraju vrućine.
Plan za drugi dan je tura od Vrgorca preko Matokita do Ravče. Polazak iz doma u 06:00, vožnja do Vrgorca i točke polaska gdje ostavljamo planinare da se pripreme za uspon dok vozači odlaze ostaviti jedno vozilo na drugu stranu do Ravče. Malo pregovora sa domicilnim stanovništvom oko parkiranja auta na privatne parcele i vraćamo se u Vrgorac i polazak na stazu u 07:25.
Situacija kao i dan prije, laganiji tempo i češće pauze za vodu zbog visokih ljetnih temperatura. Bitna razlika od dana prije je da od vjetra nema ni V. Osim kraćeg početnog dijela koji je bio blago šumovit i nešto malo travnatog terena, stazu iz Vrgorca karakterizira stjenovit greben, strm uspon i općenito zahtjevan teren koji pogotovo po ljeti iziskuje dobru formu planinara i min. 3 l vode. Stazu također karakteriziraju dijelovi po hrbtu koji znaju biti uži te je nužno biti oprezan i koncentriran te si je na nekim dijelovima uspona potrebno pripomoć i rukama. Na putu do vrha bilo je nekolicina „lažnih“ vrhova, ali to nije demotiviralo planinare da se dokopaju vrha nešto prije 11 sati. Sam vrh (a i cijela staza koja vodi iz Vrgorca) pruža pogleda prema južnoj Dalmaciji, Pelješcu i planinama u BiH. Po dolasku na vrh planinari su se posakrivali po hladovini malobrojnih grmića na vrhu. Hrana, slike, žigovi i planinari su spremni za spuštanje na drugu stranu prema Ravči.
Staza iz/za Ravču je sušta suprotnost stazi iz Vrgorca. Prvi dio staze od vrha je travanata livada koja nas blago spušta do ulaska u šumu. Tu staza malo počinje strmije kroz šumu i ono što je nekada bila šuma. Naime 2022 godine je od udara groma gorjelo na Matokitu što je vidljivo na ovom dijelu staze. Prolaskom kroz strmiji dio dolazimo do po0loženijeg i još gušćeg šumovitog dijela na kojem ima dosta suhozida koji su pretpostavljamo označavali međe i u kojima se držala stoka. Sve što je lijepo kratko traje, ugodna šetnja kroz šumske staze i proplanke nije mogla potrajati. Zadnji dio staze koja vodi do Ravče je uzak, stjenovit, serpentinast sa malo sipara i najbitnije od svega bez hlada. Unatoč zahtjevnom terenu planinari se spuštaju do sela i tura završava nešto prije 14:00 sati. Sreća u nesreći da staza završava blizu kuće koja prodaje svježe voće, povrće i ostale poljoprivredne proizvode. Hvala ljubaznim domaćinima na hladnoj vodi i još hladnijim lubenicama.
Nakon što su vozači prevezli vozila do Ravče dogovara se plan gdje dio planinara odlučuje ostati na jugu na ručku. Nakon oproštaja druga grupa se upućuje za Karlovac uz obrok po putu i time je završen izlet.
Na ovom izletu sudjelovalo je 8 planinara iz DPIOPV Osmica i PD Dubovac, a za Osmicu Karlovac izlet je vodio Dino Arbanas.

ALBUM FOTOGRAFIJA