Poštak, 07.09.2024.
TEKST I FOTOGRAFIJE: Lidija Basara
Poštak je prekrasan pitom vrh u, gotovo bi se moglo reći, bespućima slabo naseljenog kraja između Gračaca i Knina. Pred nekoliko godina smo se popeli na vrh iskoristivši prilaz autom do susjednih vjetro elektrana i tako znatno skratili stazu, no ovaj put smo se odlučili za klasičan pristup od željezničke stanice Zrmanja u Otriću. Otrić je sad potpuno napušten i to usponu daje dodatnu čar budući da cijelim putem nismo sreli nikoga osim stada krava (i ponekog bika), ptica, leptira i jako puno guštera. Nažalost nismo sreli ni puno drveća, a to je već bio problem budući da je dan bio sunčan, iako srećom ne i jako vruć. Prema opisu staze na stranicama HPS-a, uspon je lagan te se 800m nadmorske visine svladava za 2 sata. Yeah right. Na početku staze piše 2:30, a nama je trebalo nešto preko 3 sata (i malo manje od 2 za povratak). Naravno da tempo 11-godišnjaka nije baš zlatni standard, no staza je svakako napornija od “ugodna 2 sata” budući da ste praktički cijelo vrijeme na suncu. No napor je svakako vrijedan užitka, prvo onog kad ugledate umiljatog Marsovca, pa još kad promatrate kako ga dijete hrani slanim štapićima i razgovara s njim (i bebom koja se nalazi pored njega te pije vodu iz podzemlja – tako je bar meni objašnjeno), a onda kad vam se na vrhu otvori pogled na sve strane. Najljepše se vide Crnopac te malo podalje Sveto brdo koje nam je sljedeće na listi izleta. Stay tuned…
