Viša planinarska škola 2026.
Fotografije: sudionici i instruktori škole
Završetak škole, voditelj škole: Josip Bišćan,
Viša planinarska škola je započela u veljači i kroz šest mjeseci trajanja je obrađeno gradivo tri glavna modula: zimsko planinarenje, planinarenje po osiguranim planinarskim putevima i planinarenje u visokom gorju, da bi kulminacija bila u srpnju odlaskom na Monte Rosu i usponom na Signalkuppe. Kroz školu je veliki naglasak bio na znanju i tehnikama koje se koriste na usponima, koje su se prvo obrađivale na predavanjima, zatim uvježbavale na vježbama na poligonima, da bi se u konačnici vježbale i primjenjivale u stvarnim, realnim uvjetima na terenu.
Školu je upisalo deset polaznika, od kojih je uvjete za stjecanje uvjerenja o završenoj višoj planinarskoj školi ostvarilo njih devet. Sve ih, međutim, treba pohvaliti jer su kroz školovanje pokazali veliki interes, razumijevanje, spremnost na rad i zalaganje te je bilo zadovoljstvo raditi s takvim ljudima. Hvala im svima na trudu i doprinosima školi. Viša planinarska škola daje osnove i uvod u planinski svijet zime i visokogorstva, ali nije zamjena za iskustvo koje je potrebno postupno stjecati. Polaznici škole su pokazali da imaju izvrsne temelje na kojima mogu graditi i želimo im sretne uspone i uspješnu daljnju planinarsku karijeru.
Na kraju, želim zahvaliti svim instruktorima, asistentima i demonstratorima koji su sudjelovali u radu škole, odvajali vikende za nas i nesebično prenosili znanje. Pomoć smo primili iz drugih planinarskih društava i od instruktora HPS-a, a posebno bih istaknuo Alpinistički odsjek HPD Zagreb Matica, vodiče Gorsko-visokogorske sekcije HPD Zagreb Matica i kolege vodiče iz DPIOPV Osmica.
Viša planinarska škola je završena, no očekuje nas još podjela uvjerenja, čime ćemo je i zaključiti. Još jednom sretno svima i vidimo se u planini!
Monte Rosa, 19.-21.07.2026.
Posljednji teren škole smo se uputili na jedan od najljepših masiva u Alpama – Monte Rosu. Nakon Mont Blanca, to je drugi masiv po visini u Alpama, a nalazi se na granici Švicarske i Italije. Mi se odlučujemo za uspon s talijanske strane i glavnina škole se sastaje u nedjelju 19.7. 2026. u mjestu Alagna Valsesia. Naš voditelj na terenu je Marko Bejuk iz AO HPD Zagreb Matica. Većinu visinske razlike savladavamo žičarom, koja nas u tri etape dovozi do posljednje postaje na Punta Indren na visini 3275 m. Od tamo je manje od sat vremena relativno laganog uspona do Rifugio città di Mantova na 3498 m, gdje ćemo noćiti. Relativno lagan uspon, jer tehnički nije zahtjevan, no težina ruksaka sa svom opremom za ledenjačke ture i nagli dolazak na veliku visinu ipak uzimaju svoj danak i do doma se dolazi podosta zadihano.
Kako bismo osigurali bolju prilagodbu na visinu, nedjelja je rezervirana za aklimatizacijski uspon, što će nam ujedno i dati priliku da po danu izvidimo stanje na ledenjaku. Nakon kratke reorganizacije stvari i opreme krećemo prema Capanna Gnifetti, domu samo 150 m iznad Mantove i tu već dobro vidimo naznake onoga što nas čeka. Iako je taj uspon svake godine do sad bio pokriven snijegom, ove godine ga nema. Dolaskom do ledenjaka navezujemo se u naveze i promatramo goli led koji se topi. S obzirom na stanje, u prvi navez povezujemo više instruktora, jer ćemo očito morati tražiti dobru stazu između pukotina. Izlaskom na ledenjak ponad Gnifettija, otkrivamo pravo stanje ledenjaka. Toplinski valovi i visoke temperature su otopile većinu snijega i ledenjak dovele u izuzetno loše stanje. Tamo gdje smo prije hodali po ravnim platoima, sad je pukotina na pukotini, a staza vodi preko tankih sniježnih mostova, koje se i bojimo opteretiti punom težinom te ih preskačemo kako god najbolje možemo i istražujemo ledenjak oko sebe. Tek kad smo se uspeli dio puta do prvog sedla, vidjeli smo cijelu sliku te smo se pomirili da nemamo izbora, stare staze ne postoje, moramo se držati ove jedne koje imamo. U gornjem dijelu se ledenjak jače prelama na padini i tu su pukotine dublje i šire, preskakanje nije moguće već ih zaobilazimo u serpentinama. Zaključujemo da će biti nužan rani polazak i nedjeljnu turu završavamo na otprilike 3850 m visine, dok se vrh Piramide Vincent diže iznad nas. Spuštamo se sretno u dom, radimo pripremu za sljedeći dan te nakon obilne večere idemo na spavanje.
Već smo svi gotovo spremni prije doručka, koji počinje u 04:00 h. Današnji cilj je vrh Signalkuppe (Punta Gnifetti). Na samom vrhu se nalazi i dom Capanna Margherita, koji je na visini od 4554 m i zgrada na najvišoj nadmorskoj visini u Europi. Otvoren je 1893., a otvorenju je osobno nazočila i Margarita Savojska – kraljica Italije po kojoj dom i nosi ime. Krećemo nešto prije 5 h, slijedeći put od dana ranije. Još prije doma Capanna Gnifetti u daljini primjećujemo velike skupine oblaka u kojima bijesne munje. Na početku ledenjaka ponovo konzultiramo sve dostupne izvore te vidimo da na našoj ruti ne čeka u zasjedi nevrijeme te nastavljamo. Kako se penjemo, pukotine su sve dulje i šire. Taman prije Balmenhorna je bila zahtjevnija pukotina, gdje je bilo potrebno otpenjati do najužeg mjesta pukotine i tamo je preskočiti. Nakon prelaska uspinjemo se do prvog platoa i konačno radimo pauzu. Ovdje kolega procjenjuje da se ne osjeća spreman nastaviti te se prevezujemo, kako bi se jedan navez mogao vratiti do doma. Dan je predivno vedar i pogledi su odlični, no najviše pažnje nekako odvlači obližnji Lyskamm. Daljnjim usponom stižemo i do prijevoja na Colle del Lys. Ovdje se staza malo spušta te gubimo nešto na visini, prije konačnog uspona. Zanimljivost ove dionice su ogromni seraci koji se nadvijaju iznad nas, a na razmišljanje nam daju i ostaci ovogodišnjeg odrona koji je prešao preko staze. Umor i visina, sad smo već na oko 4300 m, rade svoje i zadnje dionice uspona napredujemo sporo. Noge su teške, a ne pomaže ni vjetar koji nas neumoljivo šiba. Zabundani svladavamo i zadnji prilično strm uspon te stižemo na cilj: Signalkuppe 4554 m. Velika radost kojoj treba vremena da se procesuira. Odmor, slikanje i spremni smo za povratak. Boravak na ovoj visini već nakon sat vremena stvara blagu nelagodu, tako da je spust dobrodošao. Na povratku dobivamo kompletnu perspektivu seraka i kako se valja požuriti ispod njih. Toplina sunca već djeluje na podlogu i na povratku nas dočekuje preskakanje, na mjestu gdje smo ujutro imali snježni most. Međutim, polako i sigurno navigiramo cijelim putem nazad i uspješno se spuštamo do Rifugio città di Mantova.
Zadnji dan na Monte Rosi, a ujedno i zadnji dan više planinarske škole, dolazi do pogoršanja vremena s vjetrom i kišom koja prelazi u snijeg te se odlučujemo na spust u dolinu.
Čestitke polaznicima više planinarske škole na uspješnom usponu! Teren je ove godine bio zahtjevan te je tražio fizičku spremnost, kao i koncentraciju na ovako dugom usponu, a visina i vjetar su dodatno uzimali danak te smo posebno ponosni na naše školarce.
Uvod u visoko gorje i ledenjake, ali i ponavljanje ferrate, 16.-28.06.2026.
Treći i posljednji modul više planinarske škole obuhvaća planinarenje u visokim planinama te prelazak ledenjaka uz tehnike spašavanja iz ledenjačkih pukotina. Ovaj vrlo opsežan modul integrira znanja i tehnike što su se do tog trenutka usvojile na školi te ih nadograđuje u ovim specifičnim uvjetima, a mi smo ga, kao i uvijek, započeli predavanjem. Predavanje o ledenjacima je u svom karizmatičnom stilu održao alpinist Ivan Mateljan i približio polaznicima tehnike kretanja i spašavanja na ledenjaku. Kako znanje ni bi ostalo visjeti u zraku, sljedeći dan smo održali vježbu na našem imaginarnom ledenjaku na Bundeku, gdje smo proradili izradu ledenjačkih naveza i osnove kretanja u navezu.
Prvi ledenjački teren nas je odveo u Austriju (ponovo pod vodstvom Mateljana), točnije u prekrasno selo Heiligenblut u srcu Visokih Tura. Smjestili smo se u kampu, od kuda smo bili počašćeni pogledom na Großglockner. Međutim, naše odredište je ovaj puta bio Sonnblick, 3106 m visok vrh istočno od Heiligenbluta. Ranim jutrom krećemo od sad nažalost zatvorenog Alpengasthofa Alter Pocher, budući da nas očekuje oko 1500 m visinske razlike. Staza u serpentinama vijuga predivnim alpskim zelenilom te se u nekoliko navrata spaja s cestom, da bi se preko kamenitog terena uzdigla do ledenjaka. Pogled na ledenjak obasjan suncem je impresivan, dan je bez oblačka na nebu i silina bjeline nas zasljepljuje. Spuštamo se do početka ledenjaka, formiramo naveze i krećemo na uspon. Nakon priča i vježbi, ovaj puta je za ozbiljno i većina školaraca je prvi puta na ledenjaku. Iako nam je teško za gledati kako su ledenjaci iz godine u godinu sve manji, ovaj put je stanje bilo izvrsno i bez pukotina te smo bez tehničkih poteškoća laganim korakom savladavali uspon. Neumoljivo sunce nas je grijalo te je osjećaj bio više kao na plaži, nego na planini. Na samom vrhu se nalazi najviša planinarska kuća Austrijskog Alpenvereina Zittelhaus. Zittelhaus je prvotno 1886. godine izgrađen kao opservatorij, gdje se i danas rade istraživanja klime, atmosfere i ledenjaka, uz to što služi kao stanica za planinare i alpiniste. Nakon okrijepe u kaiserschmarrnu, knedlama, salatama, krećemo istim putem nazad. Na spustu uvježbavamo zaustavljanje pri padu penjača u ledenjačku pukotinu. Uspješno se spuštamo do našeg kampa. Slijedi večera, ali i predanost nogometnom prvenstvu te neki prate utakmicu do sitnih sati.
Nedjelja nam nije bila naklonjena vremenskom prognozom. Naši planovi o usponu na Brennkogel ili Schareck su bili poremećeni najavom grmljavinskih oblaka u ranim popodnevnim satima te smo odlučili iskoristiti blizinu ferrate Möllschlucht. Ferrata je ponad kanjona rijeke Möll, koju prati s obje strane i presijeca je mostićima od sajle. Uz prelazak ferrate, ponovili smo i tehnike osiguravanja i spašavanja na ferrati.
Bio je to vikend ispunjen raznim aktivnostima koji je potvrdio kako visokogorstvo od planinara zahtijeva stalni oprez, praćenje situacije i promjena u okolištu te prilagodbu novonastalim uvjetima.
Združena visokogorska vježba na grebenu Kamenjaka i u domu Bijele stijene, 06.-07.06.2026.
Na poziv i organizaciju Filipa Žica, pročelnika Visokogorskog odsjeka PD Kamenjak iz Rijeke, pristupili smo zajedničkoj vježbi visokogorskih tehnika koja je održala kroz dva dana na grebenu Kamenjaka i u domu Bijele stijene u Tuku pored Mrkoplja. Na vježbi su sudjelovali članovi Visokogorskog odsjeka PD Kamenjak, članovi HPD Zagreb-Matica te članovi DPIOPV Osmica, uključujući i polaznike ovogodišnje generacije više planinarske škole.
Prenosimo izvješće PD Kamenjak:
“ZDRUŽENA VISOKOGORSKA VJEŽBA NA GREBENU KAMENJAKA I U DOMU BIJELE STIJENE, 6. i 7. lipnja 2026.
Vikend iza nas još jednom je pokazao koliko planina povezuje ljude, iskustva i znanja. Na združenoj visokogorskoj vježbi sudjelovalo je 21 visokogorki i visokogoraca iz društava Osmica Karlovac, HPD Zagreb-Matica i PD Kamenjak kao domaćini.
Druženje i edukaciju započeli smo vježbama izrade ledenjačkog naveza, a nakon toga probijali se strmim kamenitim bespućem grebena Kamenjaka. Unatoč ljetnom pljusku, nastavili smo vježbanje tehnika samospašavanja, a vrhunac subotnjih vježbi bio je impresivan 55-metarski absajl sa stijene Malog Kamenjaka. Večer u domu Bijele stijene protekla je u odličnoj atmosferi uz inspirativno predavanje koje je održao Marino Kezele o usponu na Aconcaguu.
Nedjeljno jutro bilo je posvećeno sigurnosti i spašavanju. Spašavatelji HGSS Stanica Delnice održali su predavanja o radu gorske službe spašavanja i osnovama prve pomoći, nakon čega smo kroz praktične poligone uvježbavali previjanje i imobilizaciju ozljeda te osnovne postupke održavanja života.
Veliko hvala svima koji su svojim znanjem, trudom i energijom omogućili ovu vježbu.
Vježbe su vodili Josip Bišćan (DPIOPV Osmica), Domagoj Pancer (HPD Zagreb-Matica) i Filip Žic (PD Kamenjak).
Djelić atmosfere kroz fotografije zabilježio je Tomo Dubrović.
Osigurani planinarski putevi, 06.-17.05.2026.
Po završetku zimskog modula je uslijedila pauza s aktivnostima škole, koja je trajala do početka svibnja. Drugi modul škole, koji se bavi osiguranim planinarskim putevima (odnosno ferratama), započeli smo predavanjem gdje su se polaznici upoznali s karakteristikama osiguranih puteva, potrebnom opremom te opasnostima prilikom prolaženja takvim putevima. Zanimljivo i interaktivno predavanje je održao Tomislav Jakopec, vodič instruktor C standarda.
Kako bi se prije odlaska na teren bolje pripremili, ali i ponovili do sada usvojene vještine, održali smo još jednu vježbu na Žici. Obzirom da idemo na ferratu, naglasak je bio na izradi suhih sidrišta, abseilu te tehnikama podizanja palog penjača.
Kako je trebalo uskladiti raspoloživost instruktora, vremensku prognozu i tome prilagoditi lokaciju, odlučili smo se za ferratu na Kleku, na kojoj smo proveli dva terenska vikenda. Prvi vikend 09.05.2026. je s nama ponovo bio Ivan Mateljan, alpinist i vodič C standarda, kad smo se nakon vježbi imali priliku podružiti i s općom planinarskom školom HPD Zagreb-Matica, koja se uputila na vrh Kleka isto putem ferrate. Nekim školarcima je to i bio prvi susret s ferratom te svima čestitamo na uspješnom usponu! Sljedeću nedjelju 17.05.2026. nas je vodio Andjelko Močiljanin, vodič C standarda iz HPD Lipa iz Sesveta.
Radni dan sa školarcima je počeo pregledom i oblačenjem opreme za kretanje po osiguranom putu, naučili smo kako je ispravno nositi dok se hoda te smo krenuli prema ferrati. Na ulazu su obrađivane osnove ukapčanja na sajlu, pravila kretanja i mimoilaženja. Svi školarci su brzo usvojili kako će napredovati ferratom, no da stvar ne bude prejednostavna (ipak smo škola) neki od asistenata su taj dan bili iznenada nesigurni u svoje sposobnosti te su ih školarci imali zadatak osiguravati i pomoći im u prolasku ferratom. Sad već uhodani na drugom modulu škole, školarci su izradili sidrište, međusobno se osiguravali i pomogli nemoćnima da prođu. Kako je ponavljanje majka mudrosti, sličan scenarij su ponovili i na vertikali pred izlaz iz ferrate, no ovaj put su se morali i spustiti po užetu da osiguraju nestašnog instruktora te ga podignuti uz ljestve. Timski rad, par prijateljskih savjeta da instruktori trebaju smršaviti i svi su bili uspješno spašeni.
Ovim terenima je završen i drugi modul škole, iako kratak, izuzetno bitan zbog svijesti o opasnostima i sigurnosti na osiguranim putevima. Hvala svima kolegama vodičima C standarda koji su odvojili vrijeme i prenijeli nam svoje znanje i iskustvo.
Zimski usponi u praksi, 07. – 08.03.2026.
Tekst: Martina Galović
Budući da smo neka predavanja bili odslušali unaprijed u odnosu na raspored, četvrti tjedan smo započeli s vježbom na Žici. Još jednom smo detaljno ponovili i vježbali tehniku abseila, a nakon toga je došao fizički zahtjevniji dio – prusiciranje. Naoko jednostavno, no ipak potrebno nešto prakse, kako bi se ispolirale finese. Još uvijek ne znamo je li teže prema gore ili prema dolje.
Subota, 07.03.2026.
Vikend smo nastavili u istom ritmu istražujući Sloveniju – ovaj vikend u okolici Bleda i Pokljuke. Plan je bio na subotu još odraditi vježbe, a u nedjelju zimski uspon. Tijekom vožnje do Pokljuke smo malo prilagodili plan vremenskim uvjetima – bio je predivan, sunčani dan – bilo bi šteta ne ispenjati nešto. Iako smo svi bili spremni, mentalno i odjećom, na vježbe u snijegu, nismo previše oklijevali pri ideji uspona na Viševnik. Krenuli smo nešto nakon 10:30 h, kad se dobar dio planinara već spuštao sa svojih uspona. Dužu pauzu smo napravili na prijevoju podno vrha Plesišče, gdje smo odlučili u povratku napraviti i vježbu. Na vrhu smo se svi skupili negdje oko 13 i 30h. Ručali smo, odmarali, fotografirali se i veselili zbog prvog zajedničkog zimskog uspona. Na spustu smo stali odmoriti na prijevoju i usput odraditi i vježbe – lavinski presjek i potraga, navez, hodanje u navezu i spašavanje palog penjača. Cilj je bio sve pojedinačno naučene segmente spojiti u jednu smislenu priču. U sumrak smo se spustili do automobila i zatim u Hostel u Bledu. Nakon zajedničke večere i druženja ekipa je rano legla spavati. Svi imamo strahopoštovanja prema Toscu koji nas je čekao sutradan.
Vrijeme provedeno na terenu: 7 sati 37 minuta
Visinska razlika: 954 m
Raspoloženje: vrlo dobro
Nedjelja, 08.03.2026.
Rano buđenje, jutarnja higijena i doručak s krmeljima u očima. Realnost svih visokogoraca. Krenuli smo oko 6 h sa parkinga na Pokljuki. Svladavali smo serpentine u šumi i nakon sat i pol radili prvu dužu pauzu na Jezercu podno Studorskog prevala. Na prvi pogled se preval činio kao enormna prepreka, na drugi pogled smo već bili gore i divili se pogledima oko nas. Uslijedio je dio staze koji je od planinara zahtijevao oprez i dodatnu koncentraciju. Hodali smo jedan iza drugoga s velikim odstojanjem, usput prateći stanje snijega iznad nas. Na račvanju za Vodnikov dom smo napravili drugu dužu pauzu, nadoknadili količinu šećera, elektrolita, vode i hrabro se uputili u još jedan strmi uspon tješeći se da je zadnji za danas. Nije bio zadnji. Nakon izlaska na Mali Tosc (2233 mnv) uslijedilo je skupljanje snage na ravnom segmentu i završni push na Veliki Tosc (2273 mnv). Stigli smo na vrh u 12:20 h. Gledajući okolo susjedne bijele vrhove, zelenu dolinu, plavo nebo iznad nas i Njegovo Veličanstvo Triglav ispred nas, zaboravili smo na sva prigovaranja prilikom uspona. Ručali smo, dijelili slane i slatke grickalice i odmorili. Zabilježili smo impresivne kadrove oko nas, našu sreću i blagi ponos. Sada se samo trebalo još spustiti do automobila. S oprezom smo se spustili niz strmine, lavinski opasnim područjem, začaranom šumom i po mraku oko 18 :30 h bili kod automobila.
Vrijeme provedeno na terenu: 12 sati i 22 minute
Visinska razlika: 1600 m
Raspoloženje: nemjerljivo 🙂
Čestitke cjelokupnoj ekipi od 21 planinara na usponu na Viševnik, čestitke ekipi od 14 ustrajnih i na usponu na Tosc sutradan!
Hvala vodičkoj ekipi na suradnji i mentoriranju 🙂
Iz perspektive jednog školarca…
23.02.2026.-01.03.2026.
Tekst: Dino Arbanas
Treći tjedan škole je započeo predavanjima koje je održao alpinist Jagor Koprek o opasnostima u planinama sa fokusom na planinarenje u zimskim uvjetima, a nakon toga je uslijedilo predavanje istog predavača o lavinama.
Za vikend idemo u Sloveniju… opet. Točka okupljanja je kao i prethodne subote odmorište Voklo gdje nakon kratke pauze za kavu i sendvič krećemo prema našem odredištu. Po običaju, karlovački dio grupe mora ići dužim putem pa se do krajnje točke došlo preko Italije. Još jednom hvala ljutitom Slovenskom policajcu na uputama kako doći do Kranjske Gore.
Odredište je bio prijevoj Vršić nedaleko Kranjske Gore. Za razliku od prošlog vikenda kad su nam lanjski školarci pomagali sa vježbama, ovaj vikend su polagali ispit VPŠ-a na približno istoj lokaciji kao i mi. Uz naše redovne instruktore na ovim vježbama nam je pomagao alpinist Ivan Mateljan.
Subotu smo proveli radeći vježbe prelaska lavinski opasnog terena, hodanja u navezu i slaganje tehnike “Sveti Bernard” – tehnika izvlačenja palog penjača/planinara iz pukotine u ledu ili stijeni. Prilikom vježbanja hodanja u navezu instruktori su kriomice rekli prvom u navezu da se bez upozorenja baci u jednu stranu s ciljem da se ostalim hodačima u navezu predoči kako u stvarnosti izgleda kada netko padne/propadne. Moja rebra šalju pozdrave!
Dan je proletio, a mi promrzli i gladni smo se uputili prema našem hostelu u Kranjskoj Gori. Igrom slučaja u hostelu su također boravili i prošlogodišnji školarci kao i instruktori HPS-a koji su provodili ispit VPŠ-a. Dio njih je polagao u subotu i dakako položio. Čestitamo!
Po dogovoru večera je trebala biti u 8 te da ubijemo vrijeme, grupica nas se odlučila potražiti okrijepu u lokalnom ugostiteljskom objektu. Narudžba jedva da je i došla na stol, a nas su prizvali u hostel na večeru iako je sat pokazivao samo 7. Ili je Slovenija u drugoj vremenskoj zoni ili se teta kuharica malo požurila. Kako god sve je oprošteno kada se vidjelo da je za večeru bolonjez.
Nakon večere raščlamba, analiza današnjeg dana i naravno plan za sutra. Nakon mukotrpnih pregovora šta i kako pala je odluka da doručkujemo u hostelu i probamo uspon na Malu Mojstrovku. Čim je vodstvo škole zaključilo sastanak većina ljudi je otišla spavati, ali manji broj školaraca je odlučio ostati i odigrati koju partiju UNA uz naravno pristojno druženje i dobru čašicu razgovora.
Nedjelja ujutro donosi grdo otrežnjenje za naše hrabre sudionike škole. Iako je lavinski bilten pokazivao da je lavinska opasnost između 1 i 2, napravljena je vježba izrade lavinskog presjeka (na 2 mjesta) te je lavinska opasnost bila na nivou 3. Teškoga srca odustajemo od uspona i nastavljamo sa vježbama. U nedjelju je na rasporedu bilo ponavljanje hodanja u navezu, izrada sidrišta u snijegu (više vrsta) i apsajlanje sa izrađenih sidrišta. Kvalitetan dan na kojemu smo puno naučili tako da je žalost za propuštenim usponom brzo zaboravljena. Kao i dan prije, vrijeme je proletjelo te se lagano upućujemo prema Karlovcu. Uz obavezno stajanje za večeru Pri Martinu. Na putu do doma, do nas dolazi vijest i da je ostatak prošlogodišnjih školaraca položio ispit, a među njima i naša Martina Galović koja je ispit položila sa pohvalom instruktora. Čestitamo još jednom!
Povratak u Karlovac u kasnim večernjim satima uz standardnu proceduru raspremanja i sušenje opreme po svim dijelovima kuće.
Krplje, orijentacija i LAVINE, 16.-22.02.2026.
Drugi tjedan škole je započeo predavanjem alpinista Željka Bockovca o pripremi i boravku na planini, gdje se moglo saznati iz prve ruke na koje sve načine možemo provesti noć na planini zimi. Uslijedilo je predavanje Deana Decha o kretanju i orijentaciji u zimskim uvjetima. te su školarci dobili i malu domaću zadaću, kao pripremu za teren.
Odredište je bila dolina Tamar nedaleko Kranjske Gore, a automobile ostavljamo u Nordijskom centru Planica. Ovaj put je s nama nekoliko školaraca iz prijašnje generacije Više planinarske škole HPD Zagreb – Matica, koji nam pomažu u vježbama i ujedno se pripremaju za predstojeći ispit. Među njima je i naša vodička pripravnica B standarda, Martina.
Za razliku od prijašnjeg terena, kad smo uvježbavali hod s derezama, obuvamo krplje i pripremamo se za hod po dubokom snijegu prema doma u Tamaru. Dijelom pratimo cestu, a dijelom prtimo put kroz šumu te stižemo do male čistine, gdje Dean drži vježbu orijentacije, budući da je bilo čisto vrijeme s izvrsnom vidljivosti. Uz vježbu na terenu, Dean je pripremio i cijeli niz zadataka iz orijentacije, koje su školarci uspješno riješili sljedeće jutro uz kavu.
Velika tema kojom smo se bavili ovaj vikend su bile lavine. Tema je bila veoma prikladna situaciji na terenu, budući da su se često mogle čuti i vidjeti lavine koje su se obrušavale sa vrhova i obronaka koji okružuju dolinu. Jačina zvuka padajućeg snijega zorno je dočaravala snagu koja se skriva iza lavina. Predavanje na temu lavina nam je na terenu održao alpinist Jagor Koprek iz AO Zagreb-Matica. Bavili smo se prepoznavanjem opasnosti od lavina na terenu, ali isto tako kako je i izbjeći, pri čemu se dobar dio odnosi na pripremu kod kuće prije odlaska u planinu. Učili smo i kako reagirati ukoliko dođe do lavine i nesretnog slučaja da je netko zatrpan u njoj. Školarci su sve do u noć vrijedno vježbali lavinsku potragu za unesrećenim i proučavali slojeve snijega koji može dovesti do pojave lavina. Dan zaključujemo krpljarenjem do doma na zasluženi odmor.
U nedjelju se vraćamo na poligon i nadograđujemo na vježbe od tjedna prije: sva ona sidrišta koja smo vježbali “na suhom” stavljamo u kontekst snijega te izrađujemo niz snježnih sidrišta s opremom koju imamo na raspolaganju: cepini, lopate, snježni klinovi, krplje pa sve do vreća napunjenih snijegom, a uz to opet izrađujemo tzv. gljivu. Školarci su uz konzultacije s instruktorima izrađivali vlastita sidrišta te proučavali prednosti i mane svake od pojedinih tehnika.
Zadnja cjelina za ovaj vikend je bila jedna od opasnijih vježbi koje se izvode na školi, no kako se čini i najzabavnija. Na poligonu, koji smo pripremili dan prije kako bi se ugladio, vježbali smo zaustavljanje cepinom – vrlo važnu tehniku samospašavanja u slučaju pada na snježnoj ili zaleđenoj padini. Nakon predavanja i početnog uvježbavanja tehnika “na mjestu”, krenulo je – doslovno. Prvo sa spustevima u sjedećem položaju kako bi što bolje savladali vještinu, koji su se zatim pretvorili u “padove” na prsa i leđa, školarci su iskazali izuzetnu spretnost, a bome i hrabrost pri izvođenju vježbe.
U popodnevnim satima zaključujemo rad za taj vikend, pakiramo ogromnu količinu opreme raspoređene po cijelom poligonu te se mimo doma u Tamaru upućujemo prema automobilima i kući.
Drugi teren škole je bio izuzetno opsežan i naporan s obzirom na količinu novog gradiva i odrađenih vježbi, no uz strastveno zalaganje školaraca smo uspješno odradili zadani program. Svojim dosadašnjim radom zaslužuju svaku pohvalu i nadamo se da će ih “prilike na terenu” uskoro nagraditi zimskim usponom.
Početak škole i prvi teren, 10.-15.02.2026.
Nakon niza intervjua i razgovara s kandidatima, višu planinarsku školu je upisalo 10 polaznika. Službeno smo započeli u utorak 10.02.2026. uvodnim predavanjem te predavanjem o opremi potrebnoj za zimske i visokogorske uspone. Opremu smo imali priliku dijelom koristiti već sljedeći dan na prvoj vježbi, održanoj na stanici HGSS-a, tzv. Žici. Kratko smo ponovili gradivo s opće planinarske škole, naučili kako obući i posložiti pojas te demonstrirali sisteme koje ćemo učiti na školi.
Za vikend je slijedio prvi teren, išli smo u Sloveniju, u dom pod Storžičem. Makadam do doma je bio djelomično zaleđen te smo odlučili parkirati na donjem parkiralištu, što nam je dalo priliku da već na pristupu do doma vježbamo kretanje kao grupa po zimskom terenu. Vježbali smo kretanje uz pomoć zimske opreme na putu do doma. Kako bismo na turama bili što efikasniji, demonstrirali smo kako složiti ruksak i s polaznicima škole komentirali kako su oni to učinili.
Količina snijega oko doma je bila gotovo zanemariva te smo ga odlučili potražiti na većim visinama na stazi prema Škarjevom robu. Na usponu nas je pratila isprva lagana kiša, koja je postepeno pojačavala kako smo se uspinjali i učili raditi snježnu prtinu. Taman pod račvanjem puteva pod Škarjevim robom pronašli smo dovoljno snijega za naše vježbe te smo napravili kratku pauzu ispod smreka koje su nas djelomično štitile od mokrog snijega koji je intenzivno padao. Sigurnost na prvom mjestu, na dnevnom redu je bilo kako osigurati sebe i opremu, a zatim smo vježbali razne tehnike napredovanja s cepinom i derezama. Budući da je kvaliteta snijega bila relativno loša, iz znatiželje smo odlučili izraditi snježno sidrište – gljivu – te smo ga testirali uz pomoć nekoliko jakih polaznika. Sidrište je dobilo prolaznu ocjenu, a mi se već mokri od snijega i kiše pod okriljem mraka krenuli spuštati do doma.
U nedjelju smo odlučili ostati u krugu doma. Otvorili smo veliku temu sidrišta te nakon terenskog predavanja vježbali izradu vlastitih sidrišta. Vjetar i hladnoća su vježbu stavili u pravi kontekst, no školarci se nisu predavali i svi su odradili svoje zadaće. Kratko smo se zagrijali u domu i opet smo bili na terenu. Ovaj put smo učili kako osiguravati supenjača sa sidrišta, prilikom spuštanja ili penjanja te su školarci odmah implementirali novo naučene vještine i rekreirali scenarije. Vježbe smo zaključili u popodnevnim satima i sretno se spustili do automobila.
Organizacija
DPIOPV Osmica organizira Višu planinarsku školu, koja se provodi prema Pravilniku o školovanju i Programu više planinarske škole u Hrvatskom planinarskom savezu. Škola je registrirana u Hrvatskom planinarskom savezu i potvrđena od strane Komisije za školovanje.
Viša planinarska škola – generacija 2026.
Voditelj škole: Josip Bišćan
Vrijeme trajanja škole: od 10.02.2026. do 01.09.2026.
Broj polaznika: maksimalno 12
Što je viša planinarska škola (VPŠ)?
Viša planinarska škola polaznicima omogućuje proširenje i nadogradnju osnovnih planinarskih znanja i vještina te stjecanje dodatnih planinarskih znanja i vještina o zimskom planinarenju, kretanju po osiguranim planinarskim putovima i o planinarenju u visokom gorju.
Cilj više planinarske škole je upoznati polaznike sa svim opasnostima i izazovima koje nose usponi u visokom gorju, ali istovremeno otkriti sve čari i ljepote planinarenja po snijegom pokrivenim planinama.
Kome je VPŠ namijenjena?
Škola je namijenjena planinarima sa završenom općom planinarskom školom koji već vladaju osnovnim znanjima i vještinama nužnima za sigurno kretanje i boravak u planinama.
Ukoliko ste odgovoran pojedinac koji želi svoje vještine i znanja nadograditi dodatnim znanjima i vještinama o zimskom planinarenju, kretanju po osiguranim planinarskim putovima i o planinarenju u visokom gorju, a spremni ste uložiti predani trud, ovo je škola za vas.
Koji su uvjeti za upis?
- završena Opća planinarska škola HPS-a
- navršena 21 godina života
- iskustvo stečeno sudjelovanjem na organiziranim planinarskim izletima i turama
- poznavanje osnovnih planinarskih znanja i vještina
- adekvatna osobna opremljenost za produljeni boravak u zimskim uvjetima
- posjedovanje police osiguranja primjerene predviđenim turama i aktivnostima (preporuka Alpineverein osiguranje)
- plaćena školarina organizatoru škole
Što moram postići za završetak škole?
Tijekom škole voditelj prati pohađanje predavanja te zalaganje sudionika u provođenju praktičnih vježbi i zadataka te utvrđuje za svakog polaznika zadovoljava li uvjete uspješnosti završetka škole. Uvjeti uspješnog završetka škole su sudjelovanje na najmanje 70% predavanja i sudjelovanje na najmanje 70% tura i izleta škole. Uspješnim završetkom škole polaznik stječe pravo na pristup završnom ispitu.
Na kraju više planinarske škole provodi se provjera znanja i vještina pred ispitnom komisijom koju će oformiti Komisija za školovanje HPS-a.
Koje su obaveze polaznika?
Svi polaznici škole moraju biti fizički i psihički potpuno zdrave, stabilne i zrele osobe. Odgovorno ponašanje prema sebi i drugima obveza je svih polaznika škole, kako za vrijeme trajanja teorijskog dijela nastave tako i za cijelo vrijeme trajanja planinarskih tura i izleta.
Voditelj škole ima pravo u bilo kojem trenutku isključiti iz škole svakog polaznika ukoliko procijeni da se nije pridržavao navedenih pravila.
Školarina
Iznos školarine: 350,00 €
Cijena uključuje troškove organizacije i vođenja škole. Polaznici sami snose troškove vezane za provedbu praktičnog dijela programa škole (putovanje na ture, smještaj, prehrana, osiguranje i sl).
Kako se prijaviti?
U svrhu boljeg upoznavanja kandidata sa sadržajem i ciljevima VPŠ, dana 20.11.2025. u 19h će se održati prezentacija škole u prostorima DPIOPV Osmica. Kandidati će tada imati mogućnost postaviti pitanja i saznati sve što ih zanima u vezi škole.
Prijave se otvaraju 20.11.2025. i traju do zaključno 01.12.2025. nakon čega će odabrani kandidati po potrebi biti pozvani na razgovor u prostorije Društva. Razgovor može obuhvaćati procjenu kandidata, njegovih iskustava kao i kratki ispit iz čvorova i orijentacije. Slijedi službena objava konačnog popisa polaznika Više planinarske škole.
Prijave se vrše isključivo slanjem prijavne dokumentacije na mail voditelja josip.biscan@hotmail.com. Dokumentacija se sastoji od ispunjenog prijavnog obrasca te preslike diplome Opće planinarske škole.
Raspored aktivnosti škole
Raspored aktivnosti škole je okviran i prilagođavat će se vremenskim uvjetima i organizacijskim potrebama. Izvođenje aktivnosti će se nastojati što više pridržavati objavljenom rasporedu. Raspored će biti objavljen na prezentaciji škole.
PREUZIMANJE:
VIŠA PLANINARSKA ŠKOLA – generacija 2026. (pdf)
RASPORED AKTIVNOSTI – VPŠ generacija 2026. (pdf)
PRIJAVNI OBRAZAC – Osmica VPŠ 2026. (pdf)
PLAKAT – Osmica VPŠ 2026. (pdf)
Korisne poveznice
