Bavški Grintavec 2347m (SLO), 20.-21.09.2024.

TEKST: Martina Galović (Osmica Karlovac), Josip Bišćan (Osmica Karlovac, GVS HPD Zagreb-Matica); FOTOGRAFIJE: sudionici izleta

Kako obično biva, prognoze za vikend su raznolike i cijeli tjedan kombiniramo ture. Srce nas vuče u Alpe i konačno se na Sanjin prijedlog odlučujemo za malo posjećeni vrh, Bavški Grintavec, 2347 m. Kontaktiramo Koču pri izviru Soče i kažu nam da je trenutno jedina staza kojom se može na vrh ona iz mjesta Soča. Odlučujemo krenuti dan ranije, da smo ujutro u punoj snazi za uspon (o živote…). Martina i ja stižemo iz Karlovca, nalazimo se s Sanjom i Igorom te vozimo do Tičarjevog doma, gdje noćimo. Već su krenuli radovi na cesti prema Vršiču te do doma čekamo na dva semafora, gdje promet ide naizmjence jednom trakom. Prijava u domu i pola ekipe odlazi na spavanje, a pola ostaje s troje ljubaznih domaćina na čašici razgovora. Razgovor se oduljio, shvaćamo da nam ostaje sat vremena sna, što ipak odlučujemo iskoristiti. Budimo se, Martina priprema kavu i za neke uspon u punoj snazi u startu pada u vodu, no nismo došli da se predamo, nego se autom spuštamo do Soče, pripremamo za uspon i krećemo netom prije prvog dnevnog svjetla. Staza kreće prvo u šumu, uspon je strm te se ponegdje izravna. Do vrha imamo prevaliti skoro 1900 m visinskih metara. Kako se dani, otvorili su se i pogledi prema Trenti i Lepeni, a u dolini vidimo i rijeku Soču. Prva veća pauza je kod lovačke koče, nakon čega staza ulazi predio što se čini vječne klekovine, kroz koju hodamo više od sat vremena. Nikad ne bih pomislio da ću se veseliti siparu, no eto. Putem komentiramo zanimljive formacije stijena, koje se u slojevima izdižu iznad nas. Na mjestima još ima tragova snijega. Sipar prelazi u stijenu i tu počinje dio gdje treba koristiti i ruke te se uspeti do grebena i po njemu još nastaviti kratko do samog vrha. Vrlo brzo postaje hladnjikavo, no uz gablec i novu rundu kave provodimo na vrhu sat vremena, dobrim dijelom u oblaku, no uživamo u povremenim pogledima kako se otvaraju – sjeverno Mangart i Jalovec, istočno Triglavski narodni park, južno dolina Soče. Pojedini vrhovi ukrašeni snježnim pokrovom. Vraćamo se istom stazom, kako se spuštamo osjećamo sve veću razliku u temperaturi, nizbrdo smo naravno brži, no ponovo radimo pauzu kod koče te se jedno vrijeme sunčamo, a na izvoru niže točimo vodu. Stižemo sretno do auta i na kraju ne zanemarujemo ni potrebe žigomana te posjećujemo (Informacijsko središče) Dom u Trenti, Koču pri izviro Soče i konačno spomenik planinaru i piscu Juliusu Kugyu, od kud se pruža predivan pogled na Jalovec.

ALBUM FOTOGRAFIJA