Bijela kosa, 08.08.2026.
Izlet na Bijelu kosu na oduševljenje svih započeli smo polaskom iz Karlovca u 5:00 ujutro. Unatoč ranom kretanju nismo uspjeli izbjeći prometne gužve na autocesti te smo bili primorani preskočiti jutarnju kavu. Nakon kratke vožnje dolazimo do izletišta Kamačnik kod Vrbovskog gdje smo parkirali aute. Nakon kratkog informiranja planinara od strane vodiča i obilnog mazanja sunčanom kremom zbog očekivanih visokih temperatura započinjemo hodati. Početak staze vodio nas je kroz terasu ugostiteljskog objekta gdje se već mogao osjetiti miris odlične hrane koja nas je po povratku dočekala. Staza nas je vodila kanjonom rijeke Kamačnik čiji tok smo pratili sve do njenog izvora, našeg prvog cilja toga dana.
Kanjon rijeke Kamačnik obiluje rijetkim i zaštićenim vrstama zbog kojih je još 2002 godine proglašen značajnim krajobrazom. Dolaskom na izvor obavljamo slikanje i utiskivanje žiga obilaznice koji je na žalost vidno oštećen ljudskim djelovanjem. Povratkom istom stazom dolazimo do skretanja za Bijelu kosu. Realizacija o zahtjevnosti ovog izleta dolazi kroz pitanje „Zašto ovdje piše 3 sata do vrha?“. Unatoč inicijalnom šoku svi sudionici izleta hrabro i s relativno dobrom voljom su krenuli u uspon. Narednih nekoliko sati proveli smo hodajući kroz ljetno zelenilo mješovitih i crnogoričnih šuma Gorskog kotara koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Put nas je većinom vodio uzbrdo uz povremene dobrodošle ravnine. Hodajući šumom primijetili smo kako se put mijenja sve od standardnog zemljanog planinarskog, šljunčanog šumskog, šumarskim strojevima razrovanog pa sve do igličastog tepiha isprepletenog korijenima stabala. Dolaskom do kraja šljunčanog puta našli smo se u podnožju strme livade koja je nastala davnim krčenjem šuma radi izgradnje skijališta koje nikada nije zaživjelo.
Uspinjući se livadom došli smo gusto obraslog proplanka gdje smo imali sreće vidjeti lasicu (Mustela nivalis). Lasica jedna je od najmanjih predstavnika porodice kuna (Mustelidae) i jedna je od najmanjih malih zvijeri na svijetu. Upravo zbog svoje malene veličine i skrovitog načina života rijetkost ju je vidjeti. Iako je vrlo dobro poznato kako joj se prehrana uglavnom sastoji od glodavaca i malenih beskralježnjaka manje je poznato kako je upravo lasica razlog zašto na bijeloj kosi nema mosorskih pitona unatoč tome što obje vrste vole boraviti u rupama. Završnim usponom prema vrhu otvorio nam se spektakularan pogled prema Vrbovskom i ostatku Sjevernog gorskog kotara što se moglo zaključiti iz oduševljenih povika naših planinara. Nakon odmora i obaveznog fotografiranja na vrhu započinjemo jednako dug silazak natrag prema Kamačniku. Prilikom silaska našli smo se u nedoumici hoćemo li se uputiti dužim putem ili kraćim. Odlukom vodiča izabran je duži ali sjenovitiji put kroz šumu. Kraj puta najavljen nam je primamljivim mirisom hrane iz restorana koji nam je ostao dobro poznat od jutarnjih sati. Dolaskom natrag na Kamačnik nakon prehodanih 26 Km završili smo izlet uz ručak i druženje u odličnoj atmosferi.
Za Osmicu Karlovac izlet su vodili Dino Arbanas i Luka Bahorić.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.