Brana (Slo), 20.10.2024.

Tekst: Josip Bišćan / Fotografije: sudionici izleta

Nedjelja, 05:00 h, krećemo iz Karlovca prema Jankomiru, gdje je okupljanje grupe za Branu. Jutro je vlažno i hladnjikavo, a putem nas prati još koja kapljica kiše, koja je padala i dan ranije. Jutarnju kavu i doručak obavljamo tek u Kamniku, kako bi pozdravili i kolegicu iz Slovenije, koja nas dočekuje nakon noćne smjene. Od Kamnika je još kratka vožnja do doma u Kamniškoj Bistrici, našeg ishodišta i krajnje točke rute. Staza u početku kratko prati cestu, a zatim se odvaja put desno i vijuga kroz šumu te se ubrzo stiže do postaje teretne žičare, koja vodi do Kamniškog sedla. Prvi dio staze je dosta strm, sklizak i u šumi je velika vlaga. Na sreću, nakon par kilometara staza postaje više položena i šetnja šumom postaje ugodnija. Izlaskom iz šume teren prekriva nešto klekovine, trave i kamenja. Put je otvoreniji, dijelom po siparu. Ispred nas vidimo sedlo uokvireno Branom s lijeve strane i Planjavom s desne. Ovdje se već izdižemo iznad granice magle te nas oduševljava pogled unazad na bijelo more iza nas. Sunce nas već ugodno grije i tako stižemo do Koče na Kamniškem sedlu, gdje radimo pauzu za gablec. Upućujemo se putem preko sedla prema Brani, uživamo u svakom koraku u vidicima. Pogledi se prvo otvaraju uz Branu na Tursku goru i Rinke, a na desno, Mrzla gora. Iza nas Planjava i tamo negdje u daljini Ojstrica. Dolazimo do dijela priječenja sipara ispod stijene te tu stavljamo kacige. Skrećemo lijevo na završni uspon preko kamenih glonđi i uz pomoć par sajli. Sjeverozapadna je strana i stijene su još djelomično vlažne te pazimo na korak. Gledamo duž cijelog Kamniškog sedla, ali i dolje u Logarsku dolinu, potopljenu u magli. Uvjeti na vrhu su idealni te ostajemo preko sat vremena uživajući u suncu, pogledima i društvu. Na zapadu vidimo cijeli dio Kamniških alpi do Grintovca: Turska gora, Skuta, Štruca, Dolgi hrbet, a jugozapadno se nazire Kokrsko sedlo te Kalška gora i Kalški greben ponad njega. Pomalo tužno napuštamo vrh, no želja nam se vratiti do automobila prije mraka. Vraćamo se istim putem kojim smo se i uspinjali, uz još jednu kratku pauzu na domu. Kako dan odmiče, čak se i magla povlači te nas sunce obasjava i u šumi u zadnjem dijelu spusta. Završavamo kod doma u Kamniškoj Bistrici na kavi i izotoniku, odnosno, selimo se par stotina metara niz cestu do Gostišča pri Jurju, gdje uživamo u gulašu i jednom od najvećih bečkih odrezaka. Ukupno 14,7 km, 1790 m uspona, trajanje 8:20 h.

ALBUM FOTOGRAFIJA