Dolomiti (ITA), 15.-18.08.2024. (Marmolada, Piz Boe, Tre cima…)
TEKST: Damir Basara, FOTO: sudionici izleta
Teško je opisati Dolomite u nekoliko redaka teksta ali pokušati ću vam dočarati našu avanturu koja je počela 15.08. na blagdan Velike Gospe. Kako bi izbjegli gužve na autocestama iz Karlovca smo krenuli u 3 ujutro te smo već u 9 sati bili u Cortini d’Ampezzo. Nadobudno smo se nadali naći mjesto u jednom od mnogobrojnih kampova u blizini Cortine. Tu je uslijedio prvi šok brojem ljudi koji se u ovo doba godine mota po Dolomitima. Nakon par sati obilaženja kampova i telefoniranja napokon nalazimo smještaj u kampu udaljenom 80 km što u Dolomitima znači oko 2 sata vožnje. U popodnevnim satima smještamo se u kampu Al lago di lago na obali jezera i ostatak dana provodimo u kupanju u jezeru, druženju, ispijanju koktela, kuhanju večere te slaganju kampa koji će nam biti dom sljedećih par dana.
Drugi dan ujutro u 5 krećemo nevjerojatnom cestom koja vodi nizom serpentina u tunelima ravno kroz vertikalu na prijevoj San Baldo i dalje prema Dolomitima i prijevoju Passo Pordoi koji nam je polazna točka za uspon na Piz Boe (3152 m). Sa prijevoja krećemo stazom i uspinjemo se strmim siparom s odličnim pogledima na obližnju Marmoladu, do Rifugio Forcella Pordoi. Svi domovi u Dolomitima su vrhunsko opremljeni sa hranom i napitcima pa nakon kratke pauze nastavljamo prema vrhu. Slijedi ravni dio staze sa prekrasnim vidicima do pod kratki završni uspon prema vrhu. Na vrhu se također nalazi planinarski dom gdje uživamo u pogledima na vrhove Dolomita. Povratak istim putem uz uživanje u odličnoj hrani na domovima i zasluženoj pivici na prijevoju prije povratka u kamp na večeru i druženje.
Treći dan ponovo rano buđenje i polazak prema Tre cima di Lavaredo. Tre cima su zaštitni znak Dolomita te su pod zaštitom Unesca. Samim tim ujedno su i najturističkija destinacija u Dolomitima pa ukoliko želite prići visinskom cestom morate krenuti jako rano. Nama je uspjelo te smo se kroz gužvu ljudi i automobila uspeli visinskom cestom do doma Rifugio Auronzo. Doduše jedva jer su na oba kombija već “mirišale” lamele i otkazivale su poslušnost prilikom kretanja uzbrdo. Ali što je to naspram iskustva guranja kombija uzbrdo u Dolomitima. Nakon doručka i kavice na domu kroz vrevu ljudi krećemo na kružnu turu oko Tre cime. Nakon drugog doma kada sa šetnice prelazimo na planinarsku stazu gužve se smanjuju i uživamo u veličanstvenim tornjevima i pogledima na Dolomite. Popodne se spuštamo u Cortinu i nastavljamo prema Cinque Torri. Kombiji su se odmorili i odlučili surađivati, osim klime koja to tradicionalno ne želi. Žičarom se uspinjemo do Refugio Scoiattoli gdje radimo pauzu za ručak. Na području Cinque torri obilazimo Open air muzej prvog svjetskog rata i muvamo se stazama između 5 tornjeva s mnogobrojnim alpinističkim smjerovima. Pogledi na sve strane su fascinantni. Predvečer obavljamo kupovinu i u kampu nastavljamo druženje uz zajedničku večeru.
Četvrti dan je nažalost i dan povratka. Ujutro spremamo kamp, pakiramo se i krećemo na put. U planu je bio obilazak Lago di Sorapis ali zbog duge vožnje do Dolomita i pretjeranih gužvi na cesti i stazama odustajemo od tog nauma. Odlučujemo se putem rashladiti u Grotti Gigante kod Trsta. Ipak se turistički spuštamo na 100 m dubine, 11 stupnjeva i po Guinessovoj knjizi rekorda u najveću turistički uređenu dvoranu na svijetu s nevjerojatnih 100 m visine, 170m duljine, 80m širine i 365,000 m3 zapremine. Jako zgodna destinacija za posjetiti. U sklopu špilje nalazi se i restoran s odličnim pizzama.
I na kraju što reći? Ovaj izlet, više avantura, bio je jedan jako dugačak dan s mnoštvom divnih pogleda i uživanja u ljepotama Dolomita koji poništavaju sve gužve i bezbroj ljudi koji se muvaju u tim krajevima. Sve sitnice se jednostavno utope u proživljenome tako da ostaje samo osmijeh do sljedeće avanture. Na izletu je prisustvovalo 18 planinara a za Osmicu Karlovac vodili su ga Damir Basara i Zvonimir Ornik.
Istovremeno u Dolomitima boravio je i naš vodič Josip Bišćan koji nam se i pridružio treći dan na izletu a sreli smo se i u Grotti Gigagte. Opis njegevih uspona:
Marmolada – Punta Penia 15.8.2024.
Kolegica Sanja iz GVS HPD Zagreb Matica je inicirala uspon na Punte Penia na Marmoladi u talijanskim Dolomitima, kako bi obilježila svoj rođendan. Kako je meni rođendan samo dva dana razlike, odlučili smo to zajednički proslaviti usponom, a pridružuje nam se i Goran iz Društva. Staza 606 kreće sa Passo Fedaia, sa donje stanice žičare, koja danas više ne radi, budući da je gornja postaja uništena. Slijedimo žičaru preko prijevoja Forcella col del Buos skoro do pod dom Rif. Pian dei Fiacconi (također nije u funkciji), gdje se staza odvaja oštro desno i vodi nas preko stijena do malog ledenjaka pod Picol Vernel. Staza preko ledenjaka je mješavina sipara i leda te je spor uspon do ulaza u ferratu pod Sforcella de la Marmolada. Ferrata je poznata po nebrojenim željeznim stubama preko kamenih ploča, a cijelo vrijeme pruža nevjerojatne poglede prema sjeveru, od čega se ističe Piz Boé. Ferrata izlazi na greben Marmolade, od čega slijedi grebenska šetnja do skloništa i malo iza njega samog vrha Punta Penia, 3343 m. Slijedi rođendanska proslava uz pivo ohlađeno komadom glečera i čvarke, a Sanja nas iznenađuje i bocom šampanjca. Nakon uživanja u predivnim pogledima s vrha u svim smjerovima, spuštamo se drugom, kratkom, ali strmom ferratom sa Schiena de Mul na sam ledenjak Ghiacciaio della Marmolada. Na ledenjaku je mekani snijeg, ali je spust lak. Nakon silaska s ledenjaka dugo krivudimo i spuštamo se kamenom padinom, bez jasno označenog puta, sve do doma ponad žičare, Riffugio Ghiacciaio della Marmolada (ni taj ne radi). Ostatak spusta nam je poznat, budući da se spajamo na stazu kojom smo došli i njome se opet spuštamo do Lago di Fedaia na zasluženu večeru. Ukupno vrijeme: 11,5 h.
Lago del Sorapis 16.8.2024.
Nakon uspona na Marmoladu, sljedeći dan je slijedila više turistička šetnja na Lago del Sorapis, ovaj put u društvu četvero slovenskih prijatelja. Parkiramo na Passo Tre Croci, gdje se odvaja lagana staza prema jezeru. Do jezera ima dobrih 5 km, međutim zbog broja ljudi je osjećaj kao da se hoda cijelim putem u koloni. Hvatamo krivine gdje možemo, da se požurimo i skratimo si vrijeme hoda. Staza ima kraći ispostavljeni dio, međutim je na tom dijelu široka i dobro osigurana sajlom. Dolaskom na jezero pokušavamo uhvatiti prizore bez mase ljudi, no ne možemo poricati ljepotu koju gledamo. Oko jezera vodi kružna staza koja ima mali penjački detalj, što olakšava život, jer je tu broj ljudi manji te pronalazimo stijenu sa pogledom na jezero i smještamo se za pauzu. Završavamo krug oko jezera i istom stazom se vraćamo do ishodišta. Završavamo na sladoledu u Cortini d’ Ampezzo.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.