IN MEMORIAM: Zlatko Bučar (04.08.1929.-23.10.2020.)
Dana 23. listopada 2020. prestalo je kucati veliko planinarsko srce Zlatka Bučara. Grad Karlovac, „Osmica“ društvo za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti i planinarsko društvo »Dubovac« ostali su bez predanog planinara, vodiča i pedagoga. Bezgranična je bila Zlatkova ljubav prema prirodi, prema planinama, prema svemu lijepom i plemenitom, a njegova ljubav prema ljudima bila je nemjerljiva. Ljudi su ga voljeli i vjerovali mu, a Zlatko je vjerovao ljudima i nadasve – volio ih je.
Zlatko je rođen 04. kolovoza 1929. u Karlovcu. Osnovnu školu i Gimnaziju završava u Karlovcu. Upisuje Prirodno matematički fakultet gdje diplomira 1954. godine i postaje profesor biologije. Kao profesor radi na više karlovačkih srednjih škola. Većinu svog života posvetio je planinama i planinarima. Planinarenjem se počinje baviti kao član planinarskog društva sveučilišta „Velebit“ iz Zagreba, a po povratku u Karlovac postaje član PD „Dubovac“ 1954. godine. Član DPIOPV „Osmica“ postaje od njenog osnivanja, 2015. godine. Obišao je planine Hrvatske, Italije, Slovačke, Slovenije, Austrije i Njemačke. Osvaja najviši vrh Španjolske Teide (3718m) na otoku Tenerife 1980.g. Neumorni je organizator i vodič mnogih planinarskih izleta i pohoda. Naročito je zapažen njegov rad s mladima. Poseban doprinos dao je izgradnji planinarskog doma na Vodicama na Žumberku. Bio je omiljeni domar na oba doma kojim upravlja PD Dubovac, i na Kalvariji i na Vodicama.
Obnašao je mnoge odgovorne dužnosti u društvima kojima je bio član, a predsjednik planinarskog društva „Dubovac“ bio je u razdoblju od 1993-1994. godine. Za svoj rad dobio je mnoga zaslužena priznanja: Brončani, Srebrni i Zlatni znak HPS-a te 2001.g. Plaketu Hrvatskog planinarskog saveza. Proglašen je počasnim članom PD Dubovac, 2004.g. i Zaslužnim članom DPIOPV „Osmica“ iz Karlovca Ljubav prema planinama Zlatko Bučar prenio je na mnoge naraštaje planinara i vodiča. Neka nam njegov rad bude primjer i poticaj da i dalje nastavimo planinariti istim žarom. Pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je svojim iskustvom uljepšao naše bavljenje planinarstvom, a naše životne putove učinio radosnijim i bogatijim za činjenicu da smo poznavali takvog čovjeka koji je hodao svijetom bezrezervno nas darivajući prijateljstvom.
U poznoj dobi, iako već narušenog zdravlja, rado se družio sa starim planinarskim prijateljima i kao uvijek udijelio bi nam koju mudrost. Nakupio ih se kroz svoj bogati život. Hvala ti profesore na svemu što si učinio za nas i za karlovačko planinarstvo. Neka ti je laka hrvatska zemlja.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.