Kremen, 05.02.2023.
Kod planiranja izleta neke stvari je jednostavno nemoguće predvidjeti. Na primjer nemoguće je bilo znati da će baš u nedjelju 05.02.2023. cesta D1 biti zatvorena za kamione zbog olujnog vjetra i da će na meteorološkoj karti biti puno kojekakvih narančastih i žutih trokutića upozorenja. Gledajući sve to uz ranojutarnju kavu te važući ustati ili odustati pala je odluka, idemo pa kaj bude. Prvi osjet “vjetrića” bio je već u Korenici dok smo pokušavali otvoriti vrata od auta, koja su usput rečeno pružala značajan otpor, ne bi li popili onu omiljenu “kavicu” prije uspona. Teško je zaboraviti sve te poglede, pune nemira, upitnika i pitanja hoćemo li stvarno ići nekuda? U glavi se vrte razne opcije, B varijante, C varijante ali sve pada u vodu jer puše svugdje i jedina opcija je bila pobjeći u špilju. Ipak odlučujemo poći do Mazinskog prijevoja pa vidjeti situaciju in situ. Parkiramo na prijevoju na početku makadama i uživamo u idiličnom pogledu. Tu i tamo koja krpica snijega, pogled bistar, predivna planina ispred nas a jedino taj propuh i glasno fućkanje u autu malo kvari idilu. Hrabro izlazimo iz auta i kao u crtiću ljudi se počinju kotrljaju po livadi nošeni vjetrom, padaju i pokušavaju se dovikivati što ispada nemoguće uz takvu buku vjetra. Temperatura -5 a osjetna barem desetak stupnjeva niža. Nekako se dogovaramo da krenemo u šetnju da si ljudi malo testiraju opremu (jakne, cipele) pa kad nam bude dosta i potpuno se zamrznemo okrećemo se i doma. I tako malo pomalo, korak po korak smo se zagrijali i napredovali. Malo toplog čaja iz termosice, promjene kombinacija odjeće, malo zavjetrine, sendvič iz ruksaka, tu i tamo malo sunca, pri vrhu snijeg idealan za hodanje te stigosmo mi i do vrha Kremena (1590m), najvišeg vrha Zadarske županije. Analizirajući sve uz pivicu i lički ručak shvatili smo da je ovo bio jedan prekrasan, pun novih iskustava ali i poprilično hladan izlet. Nažalost ne možemo imati uvijek baš sve.
Izletu je prisustvovalo i pothlađivalo se ukupno 17 planinara a za Osmicu Karlovac vodio ga je Damir Basara uz pomoć Martine Galović i Zvonimira Ornika.
