Održan susret voditelja planinarskih skupina djece i mladih u Radoboju, 23.-24.11.2024.
TEKST: Martina Galović / FOTOGRAFIJE: sudionici susreta
Planinarski dom Radoboj, Zagorje – centar za prirodu, 23. i 24. studeni 2024., subota i nedjelja
Ključne riječi: Predavanje psihologinje/psihologice, Edukativna šetnja, Primjeri dobre prakse iz Slovenije, Okrugli stolovi – priručnik, izazovi u organizaciji, suradnja sa školama
“… Kada imate u grupi roditelje koji su nekada bili djeca u vašoj maloj planinarskoj školi…” – Alan Čaplar
Često je pokazatelj dobrog rada kada vam se ljudi iznova ponovno vraćaju na vaše planinarske izlete. Najveći kompliment je kada vam se djeca vrate na izlete s vidljivom čežnjom za novim avanturama u očima. Osim što je planinarenje fizička aktivnost, ono je i način razmišljanja, osjećanja i djelovanja, ukratko kultura. Unatrag godinu dana nastojimo aktivno zainteresirati djecu svih uzrasta za planinarenje. Vodeći dječju planinarsku školu prošle i ove godine susreli smo se s brojnim izazovima, a na Susretu voditelja dječjih planinarskih škola u Radoboju prošlog vikenda, 23. i 24. studenog 2024., uvidjeli smo da svi dijelimo iste strahove i želje. Pedesetak okupljenih visokomotiviranih volontera pronašlo je zajednički jezik za okruglim stolovima prilikom rasprava o izazovima u organizaciji, suradnji sa školama te realizaciji metodičkog priručnika za organiziranje dječjih planinarskih škola. Početni impuls nam je dala psihologinja prof. Gorana Hitrec predavanjem o razvojnim karakteristikama djece i mladih, sistematski raščlanjenim etapama djetinjstva koje su izazov svaka za sebe, o intrinzičnoj i ekstrinzičnoj motivaciji i teško objašnjivom zadovoljstvu koje pruža volonterski rad, a pogotovo volonterski rad s djecom. Dugogodišnje iskustvo rada s djecom, sve izazove, stare i nove probleme, ideje, primjere dobre prakse i poticaj da usprkos poteškoćama nastavimo raditi s mladima dali su nam kolege iz Slovenije – Mladinska komisija Planinske zveze Slovenije. Osim brzog tečaja Slovenskog, od kolega smo dobili dodatnu motivaciju uz često međusobno pogledavanje nas voditelja i odobravajuće kimanje glavama “i mi to možemo tako, to je odlično, tako ćemo i mi”. Kako vikend ne možemo provesti samo sjedeći i raspravljajući, prošetali smo obroncima Strahinjčice, naravno, uz demonstracije primjera igara, aktivnosti i kratkih predavanja na terenu. Svako od nas ima svoju manju ili veću riznicu metodičko-didaktičkog materijala namijenjenog dječjoj planinarskoj školi. S blagoslovom novoosnovane Radne skupine za djecu i mlade koja djeluje u okviru Komisije za školovanje HPS-a altruistično smo dogovorili podijeliti sve te ideje u veliku riznicu koja će biti dostupna svima. Složili smo se i zaključili kako se najbolji rezultati postižu sinergijskim djelovanjem planinarskih udruga i obrazovnih ustanova te kako je nužno držati se najviših standarda sigurnosti i odgovornosti u organizaciji svih vrsta aktivnosti s djecom.
S nadom da ćemo i mi moći jednog dana ponoviti citat Alana Čaplara s početka – držite nam fige i dođite na naše izlete, nećete požaliti, najgore što se može desiti je da poželite nastaviti planinariti 🙂
Poveznica na vijest na stranicama HPS-a.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.