Olimp (GR), 2918 m, lipanj 2024.

TEKST I FOTO: Dino Arbanas i Tatjana Halić

Nema boljeg načina kako provesti godišnji odmor u Grčkoj od lijepog izleta u planine. Tako samo i mi pobjegli od pješćanih plaža, koktela i finih obroka uz obalu i odlučili provesti dva dana na Olimpu. Ujutro smo krenuli prema točki polaska – Prionia (1076 metara nadomorske visine), udaljenom oko 2 sata od Soluna. U početku staza vodi kroz gustu šumu koja osigurava dosta hlada šta je poželjno obzirom da su temperature u Grčkoj i na tim visinama u lipnju poprilično visoke. Uspon je kontinuiran, ali teren nije tehnički zahtjevan. Nakon nekoliko sati hoda došli smo do prvog doma Spilios Agapitos koji se nalazi na 2060 metara nadmorske visine gdje smo napravili pauzu za ručak. Ubrzo nakon što smo krenuli sa doma, konfiguracija staze se počinje mijenjati. Uspon postaje strmiji, a vegetacija postepeno prelazi iz ranije navedene guste šume do niske makije i na kraju goli kamen uz poneke znatiželjne poglede divokoza. Pogledi (koje smo od oblaka uspjeli vidjeti) su impozantni i impresivni i opravdavaju odluku za ovakav poduhvat. Kako smo se približavali vrhu, tako je i dan lagano počeo odmicati i plan se promijenio. Stoga smo odlučili otići do planinarskog doma, prenoćiti i ujutro odmorni krenuti na završni uspon. Dom Christos Kakkalos nalazi na 2650 metara nadmorske visine i smješten je na velikoj livadi na litici podno vrha. Dom je relativno mali, ali ugodan i preporučljivo je rezervirati smještaj unaprijed. Nakon prespavane noći ujutro smo krenuli na završni uspon stazom koju nam je preporučio lokalni planinar. Staza po kojoj smo išli do vrha je poprilično tehnički zahtjevna te iziskuje dosta koncentracije i opreza zbog strmine i same konfiguracije terena. Kasnije smo došli do zaključka da je možda bila „lost in translation“ situacija jer najbolja staza do vrha ne mora nužno značiti lagana, već atraktivna/zahtjevna. No ni to nas nije obeshrabrilo. Stavili smo kacige na glavu i odlučno krenuli dalje. Po jakom vjetru i strmim stijenama, na mahove i četveronoške, stigli smo na najviši vrh Olimpa, Mytikas sa svojih 2918 metara nadmorske visine. Kao i dan prije na putu do vrha oblaci su skrivali poglede, ali se ulovilo par trenutaka za pokoju fotografiju. Izbor za spust sa vrha je također bio na preporuku ranije spomenutog lokalnog planinara gdje nas je dočekao poprilično zanimljiv sipar po strmom terenu. Nakon spusta kakvog se ne bi posramila ni Janica Kostelić, spojili smo se na stazu od dana prije i poznatom rutom krenuli se spuštati prema autu uz stajanje na ručak i pivu na domu Spilios Agapitos. Ipak se ne može propustiti prilika da se pojede bolonjez na preko 2000 m nadmorske visine. Dok sliježemo dojmove na povratku do auta, prisjećamo se pogleda i lijepih krajolika sa planine Bogova.

ALBUM FOTOGRAFIJA