Planinarski pohod Rumunjska 2024.
TEKST: Vitomir Murganić / FOTO: sudionici pohoda
Već nekoliko godina namjera nam je bila posjetiti Rumunjsku i njena začudna gorja, predivna jezera i bajkovite dvorce. Nešto zbog korone, nešto zbog organizacijskih problema napokon ove godine put nas je poveo u Rumunjsku. Ekipa su sačinjavali Vitomir Murganić – organizator i vodič, Mario Volarić-pomoćni vodič, Vesna Pavlović, Karolina Hosu, i Goran Obradović, svi članovi „Osmice“. Na pohodu su nam se priključile Hermina Božanić i Paula Mikelić iz HPD „Platak“, Rijeka i Miroslav Grgur iz PD „Rudač“ Moravice.
Na put smo krenuli rano u jutro 26. srpnja ove godine. Prolazimo kroz Čepin gdje nam se pridružuje Karolina. Nastavljamo put preko Iloka i Bačke Palanke do Temišvara gdje upoznajemo našeg domaćeg vodiča Sergiu Danila. Sutradan nakon razgledavanja Temišvara, uz stručnu pomoć našeg vodiča, nastavljamo put ka Istočnim Karpatima uz obavezan posjet dvorcu Hunjadi kojeg je izgradio Matija Korvin, Hrvatsko Ugarski kralj. Nakon noćenja u Rasnovu posjećujemo dvorac Bran, koji je bio u vlasništvu Vlada Tepeša poznatom kao Drakula. Nakon dvosatne vožnje dolazimo do dvorca Peleš, kojeg smatraju jednim od deset najljepših dvoraca u svijetu. Zaista taj epitet s pravom nosi. Noćimo u mjestu Busteni gdje smo zamoljeni da poslije 21:00 sati ne izlazimo u grad budući se noću spuštaju medvjedi iz obližnjih šuma.
Napokon prvi dan planinarenja. Planina Bucegi vrh Omu 2505 m i vrh Caraiman 2384 m. Do polazne točke na Babeli stižemo žičarom. Tu se prvi put susrećemo sa markacijama koje vrijede u Rumunjskoj a u obliku trokuta su križa ili okomite linije. Vodič nas informira da pojedina markacija određenog oblika i boje označava jednu stazu na datom terenu. Staza nije previše zahtjevna. Nešto više od 16 km i ukupnom visinskom razlikom preko 1200 m, obišli smo oba vrha za nešto manje od sedam sati uključivo pauze za ručak i kraće odmore. Sam vrh Omu je strma stijena koja se izdiže iznad planinarskog doma. Pojedinci su se popeli na stijenu. Vrh Caramian je travnata zaravan sa oznakom vrha i neizostavnom Rumunjskom zastavom.
Sljedeći dan je dan putovanja za Nucsoara, točnije pansion Valea Doamnei od kuda se kreće na polaznu točku za Moldeveanu, najviši vrh Rumunjske. Na putovanju do odredišta posjećujemo jezero Scropoasa, ujedno i Nacionalni park i vodopad „Sedam izvora“ za kojeg tvrde da je najbolja voda na svijetu. Probali smo je i moram priznati da na nas nije ostavila poseban dojam. Laganom šetnjom oba lokalitete obilazimo za oko tri sata. Budući da u Rumunjskoj ne postoji usluga polu pansiona, a ništa ne radi prije 8 sati u jutro, odnosno sve se zatvara u 20:00 sati. Za sljedeći dan prisiljeni smo obaviti nabavku hrane za doručak i eventualno večeru.
Sljedeće jutro ustajemo u 4 sata. Brzinski doručak iz frižidera. Do polazne točke čeka nas vožnja od 2:30 sata makadamskom cestom koja je mjestimično u dosta lošem stanju. Jutro je svježe i obećava lijep dan za planinarenje. Staza ubrzo prelazi u strminu koju savladavamo serpentinama i za oko 2 sata, uz vodopade rijeke Doamnei izlazimo na gorsku visoravan koja je puna izvora. Obnavljamo zalihe vode i nastavljamo put ka prijevoju. Staza se postepeno uzdiže i na prijevoj stižemo za nekih sat vremena. Od prijevoja staza prelazi u strminu i gotovo pravolinijski se uzdiže. Puna je vododerina uz povremeno uspinjanje po stijenama. Na prvi vrhu Viesta Mare 2527 m stižemo za nekih sat i pol. Fotografiranje i polazak ka našem cilju, Moldeveanu 2544 m. Staza prolazi hrptom ali je potreban dodatni oprez budući ima dosta kuloara gdje treba koristiti i ruke. Staza je mjestimično osigurana lancima na prijelazu preko polica. Na vrh stižemo za otprilike pola sata. Sam vrh je omanja ravna glavica sa kojeg se otvaraju vidici na ostale vrhove planine Bucegi pa i šire. Nakon kraćeg zadržavanja krećemo prema kombiju i vožnji makadamom do pansiona. Staza nije dugačka (cca 9 km) ali je izuzetno strma i zahtjevna i zahtjeva dobru kondicijsku pripremu uz dosta iskustva u penjanju. Na terenu smo bili nešto manje od 10 sati uključujući sve pauze i prevalili ukupnu visinsku razliku od od preko 2100 m.
Naš sljedeći cilje je jezero Balea Lak. Vodič nas obavještava da ćemo proći kroz najljepši dio Rumunjske cestom koja spaja Vlašku s Transilvanijom. Karakteristika ceste je da je puna medvjeda. I mi smo ih nekoliko sreli uz cestu. Nakratko se zadržavamo na brani jezera Vidraru. Balea Lak je ledenjačko jezero na nešto više od 2000 m. Naš cilj je vrh Vanatoarealui Buteanu 2507 m u gorju Fagaras. Krećemo nešto iza 12 sati. Staza u serpentinama, (loše markirano pa svatko bira svoj „idealan“ put) za nekih sat vremena izlazi na prijevoj od kuda relativno laganim usponom po utabanoj stazi gorskim livadama dolazi pod sam vrh. Cijelim putem je predivan pogled na jezero Capra. Prije uspona potrebno se spustiti nekoliko metara u škrapu od kuda staza nastavlja strmo uza stijenu desetak metara. Osigurana je lancima. Potreban je poseban oprez. Sam vrh omanja je kamenita zaravan. Fotografiramo se i spuštamo nešto niže radi obroka iz ruksaka. Staza je ukupne dužine cca 4 km i savladava ukupnu visinsku razliku od nešto manje od 1000 m. Na pojedinim dijelovima staze (prije vrha) potreban je pojačan oprez. Bilo nam je potrebno oko 4:30 sati za savladavanje ove staze i povratak. Noćimo u mjestu Hateg.
Sljedećeg dana nastavljamo prema planu. Cilj nam je jezero Gonza, odnosno planina Semenic, vrh Piatra Goznei 1447 m. Dio ekipe ostaje na jezeru na kupanju, a hrabrih pet se odlučuje za uspon. Staze kreće od jezera i kroz rijetku bukovu šumu izlazi na prosjek šume koji se blago uzdiže prema vrhu. Dan je po prilično topao i otežava nam uspon. Nakon 2:30 stižemo na vrh. Vrh je nakupina nekoliko stijena. Vodič nam organizira okrijepu u obližnjem domu. Do pod sam vrh vodi cesta radi opskrbe telekomunikacijskog tornja. Staza nije zahtjevna, ali se već osjeća akumulirani umor. Noge su sve teže i ono što je izgledalo lagano, i nije baš tako. Staza je ukupne dužine oko 12 km i savladava ukupnu visinsku razliku od cca 1500 m. Po dolasku do kombija kraća stanka i nastavak puta prema Karaševu gdje imamo dogovorenu večeru i noćenje. Karaševo je mjesto nastanjeno pretežno Hrvatima koji su uspjeli sačuvati govor (sva tri narječja) i običaje Domovine. Ljubazni domaćini nas upoznaju sa poviješću mjesta. Hrvati u Rumunjskoj smatraju se najstarijom Hrvatskom dijasporom. U Karaševu se opraštamo od našeg vodiča Sergiu sa nadom da ćemo imati prilike sresti se još po neki put bez obzira na destinaciju. Sergiu je zavrijedio sve pohvale u načinu vođenja i organizaciji pohoda.
Sljedeće jutro nakratko obilazimo Karaševo, obavljamo posljednji šoping u Rumunjskoj u obližnjem centru i nastavljamo put prema Đerdapskoj klisuri. Na prijedlog našeg vodiča izbjegavamo magistralne pravce i okolnim putem dolazimo na Đerdap u mjesto Moldeveanu Nouva gdje se nakratko zadržavamo radi odmora i okrijepe. Nastavljamo put prema brani na Đerdapu, odnosno prema graničnom prijalazu sa Srbijom. Nakratko se zadržavamo u blizini brane radi fotografiranja i nastvaljamo naš put ka Golubovcu, odnosno restoranu i pansionu „Zlatna ribica“. Nakratko se zaustavljamo na Lepenačkom viru i Golubovačkoj tvrđavi. Ako smijem svima bih preporučio posjet Golubovcu i „Zlatnoj ribici“. Tu je Dunav širok oko 5 km, a mjesto je uređeno i podsjeća na naša priobalna mjesta.
Sljedeće jutro doručak u Golubovcu na obali Dunava. Već se pomalo osjeća umor među sudionicima, ali i žal da je nešto što je izgledalo tako daleko na početku tako brzo završilo. Radi tradicije odlučili smo se za ručak u „Beloj ruži“ u Sremskoj Mitrovici. Nakon svih bakanalija odlučili smo se na povratak preko Iloka, budući su čekanja na graničnim prijelazima Bajakovo i Tovarnik iznosila 3 pa i više sati. U Karlovac dolazimo nekoliko minuta prije 19 sati. Prepakiravanje opreme po osobnim automobilima, i po običaju zadnja runda u „Boletusu“ uz Nikšićko. Teško nam se rastati, ali vrijeme neumitno teče. Obećanje za neke nove susrete i neke nove pohode. Tko zna možda nam i uspije.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.