Poštak, 07.09.2024.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Lidija Basara

Poštak je prekrasan pitom vrh u, gotovo bi se moglo reći, bespućima slabo naseljenog kraja između Gračaca i Knina. Pred nekoliko godina smo se popeli na vrh iskoristivši prilaz autom do susjednih vjetro elektrana i tako znatno skratili stazu, no ovaj put smo se odlučili za klasičan pristup od željezničke stanice Zrmanja u Otriću. Otrić je sad potpuno napušten i to usponu daje dodatnu čar budući da cijelim putem nismo sreli nikoga osim stada krava (i ponekog bika), ptica, leptira i jako puno guštera. Nažalost nismo sreli ni puno drveća, a to je već bio problem budući da je dan bio sunčan, iako srećom ne i jako vruć. Prema opisu staze na stranicama HPS-a, uspon je lagan te se 800m nadmorske visine svladava za 2 sata. Yeah right. Na početku staze piše 2:30, a nama je trebalo nešto preko 3 sata (i malo manje od 2 za povratak). Naravno da tempo 11-godišnjaka nije baš zlatni standard, no staza je svakako napornija od “ugodna 2 sata” budući da ste praktički cijelo vrijeme na suncu. No napor je svakako vrijedan užitka, prvo onog kad ugledate umiljatog Marsovca, pa još kad promatrate kako ga dijete hrani slanim štapićima i razgovara s njim (i bebom koja se nalazi pored njega te pije vodu iz podzemlja – tako je bar meni objašnjeno), a onda kad vam se na vrhu otvori pogled na sve strane. Najljepše se vide Crnopac te malo podalje Sveto brdo koje nam je sljedeće na listi izleta. Stay tuned…

ALBUM FOTOGRAFIJA