Staza kamenih stupi, 11.02.2018.

Vrijeme je od maškaranja i karnevala, fašnika ili kako ga u vinodolskom kraju nazivaju – mezopusta. Zato smo za ovaj dan izabrali izlet u Vinodol, gdje je mezopust jedan od najstarijih narodnih običaja, a povezuje se uz istjerivanje zime, zla i navještanje proljeća. Da je veselje u punom jeku primjetili  smo odmah ujutro,  ispijajući prvu jutarnju kavu u društvu oveće grupe dobro raspoloženih mladića obučenih u prikladnu nošnju, kako to vrijeme mezopusta nalaže.

Uspon smo započeli u centru Grižana prolazeći uz ostatke zidina grižanskog kaštela, crkvu Majke Božje Snježne te netom ispred sela Baretići krenuli na Stazu kamenih stupi.

Staza kamenih stupi jedna je od nekoliko staza kojima su stanovnici vinodolskih sela nosili grožđe, smokve i trešnje, u II. svjetskom ratu i sol, te ih na području Gorskog kotara mijenjali za žito, krumpir i grah. Prolazi prekrasnim vinodolskim predjelima sa mnoštvom kulturno povijesnih spomenika i prirodnih znamenitosti. Duga je oko 10-ak kilometara, savladava 380 m visinske razlike, a na njoj se nalazi preko 1.300 isklesanih ili ugrađenih u stijene kamenih stepenica (stupi).

Dok smo se penjali usjekom brda Klamaruša uživali smo u pogledu na Tribaljsko akumulaciono jezero, more, krčki most i Učku u daljini. Put nas vodi do dvije atraktivne špilje: Karlova peć donja i gornja, kojima je prilaz osiguran sajlom.  Izlazimo stazom prepunom visibaba na sam vrh brda, visine oko 600 m gdje po obilato markiranom kršu dolazimo do špilje  Babina jama i par minuta kasnije do Babinog kuka 573 m n/v. Uspon na kuk prepustili smo iskusnim i vještim penjačima, Lidiji i Basu, a mi smo  lijeno  drijemali  pod  toplim zrakama sunca.

Vraćamo se dijelom Stazom litica i na vidikovcu Klamaruša 578 m n/v guštamo uz odlično tamno pivo iz Zokijevog ruksaka.  Viševica, Zagradski vrh, Medviđak, Kobiljak, Crikvenica, more, otoci…

Umornih koljena i očarani ljepotom doživljenog spuštamo se u Grižane. Putem nailazimo na kamenje poslagano u obliku osmice te sa smješkom komentiramo da su ih zasigurno posložile ruke našeg Gorana koji je na toj stazi bio nekoliko dana prije nas.  Svatko u svojim mislima, silazimo starom rimskom cestom i čeznutljivo bacamo pogled na Grižane, parkiralište i naš automobil. Odjednom, čujemo iz šipražja neku promukli zvuk. Nit’ je jelen, nit’ je vepar, već to nas Goran hoće zaplašiti! Uz smijeh i šalu začas smo došli na početak našeg današnjeg uspona.

Tradicija Mezopusta je zadržana! Otjerali smo zimu, hodali uz prve vjesnike proljeća! A zle sile nisu nam se niti usudile prići! Ekipa je bila u ozračju prijateljstva, povjerenja i radosti!