Sveto brdo, 23.05.2020.

Tekst i foto: Mirella Kosturić

U jutarnjim satima uputili smo se prema Modriću gdje nas je sačekao Miro iz Zadra te zajedno krenuli do Malog Libinja gdje smo parkirali aute te obukli bakse i krenuli put Svetog brda. Zaobišli smo Debelo brdo i uz prekrasan krajolik (livade pune raznolikog cvijeća živih boja) i poglede došli do skloništa Dušice (1262 m). Nakon okrijepe krenuli smo dalje. Najljepši dio staze je onaj pred sam vrh kad se ide po grebenu, jer ti su pogledi neopisivi i oduzimaju dah… S jedne strane Lika , a s druge obala otoci i more…

Sveto brdo je posljednji visoki vrh nad Paklenicom. Sa svojih 1751 m drugi je po visini Velebitski vrh svega 6 m niži od Vaganskog. Ručak na vrhu, kava i luftanje se na vjetru a na kraju i polazak prema skloništu Vlaški grad. Usput smo sreli i Maria Careka koji je taj dana završavao svoju avanturu “VPP u četiri dana ” poslikali se i svako svojim putem dalje. Vlaški grad je novouređeno sklonište koje je omiljeno svratište mnogim planinarima. Tu smo odmorili već teške noge i krenuli prema autima . Svi sretni i puni dojmova uputili se u Rovanjsku na okrijepu i nazad za Karlovac.