Tečaj kretanja po osiguranim putevima, 2025.
Tijekom lipnja 2025. održan je prvi tečaj kretanja po osiguranim putevima u DPIOPV Osmica. S obzirom na porast interesa članova društva za ferrate, ali i za uspone na vrhove do kojih vode osigurani planinarski putevi, željelo se educirati članove da samostalno i sigurno mogu pristupiti takvim izazovima. Cilj je bilo upoznati polaznike s opasnostima i izazovima koje osigurani putevi predstavljaju, upoznati se s potrebnom opremom i kako je ispravno koristiti te s tehnikama sigurnog napredovanja i djelovanja u incidentnim situacijama. Tečaju je pristupilo 13 polaznika, iskusnih planinara sa završenom općom planinarskom školom.
Tečaj je započeo 03.06.2025. teorijskim predavanjem o osiguranim putevima koje je, osim što je obrađivalo osnovne značajke osiguranih puteva, pokrivalo teme poput opreme i njenog korištenja, vještine kretanja, pripremu uspona i pripreme sebe kao penjača te opasnosti koje nas mogu tamo snaći. Da bismo u slučaju nezgode i ozljede bili u stanju pomoći unesrećenome, sljedeći dan je održano predavanje i vježba prve pomoći u organizaciji instruktora prve pomoći HGSS-a Mattea Škrtića i Matije Kranjčevića, kojima zahvaljujemo na velikom trudu i prenesenom znanju. HGSS stanica Karlovac uvijek nesebično pomaže u edukacijama i radu vodičke službe. Naoružani teorijskim znanjem i ponovljenim znanjem prve pomoći, bili smo spremni za prvi vikend na terenu.
Prvi vikend tečaja nas je odveo u Dalmaciju na dvije ferrate s predivnim pogledima na more i obalu. U subotu 7.6. krenuli smo rano – u 5:00 iz Karlovca. Dva kombija u tišini drijemeža dolaze do odmorišta Zir kod Macole i prve kave, koja daje snage za dalje. Dan postaje sve topliji i kako se približavamo mjestu Podstrana, vrućina je već osjetna. Taj dan nam je zadatak ferrata Perunika, smještena iznad naselja Strožanac u Podstrani, na brdu Perun. Otvorena je 2018. godine, srednje je zahtjevna ruta duga 280 m i savladava visinsku razliku od 140 m – kratka i sa svim elementima savršenim za početnike. Parkiramo kombije, zadužujemo opremu i pripremamo se za cjelodnevni boravak na terenu. Pristup od parkirališta traje oko 30 min i tu se smještamo u šumarak ispod penjališta. Oblačimo opremu i uz put provodimo u praksi sve što smo učili do tad: kako ispravno obući pojas, postaviti opremu za samoosiguranje, kacigu… Konačno je i vrijeme za poći na ferratu. Grupi od 16 ljudi treba vremena za kretanje po takvom putu te ekipa na začelju daje novo značenje frazi “kaciga glavu čuva”, dok s njom rade improvizirane suncobrane čekajući svoj red za uspon.
Na samoj ferrati se krećemo oprezno, komentirajući elemente na putu i načine kako ih prijeći. U početku nas dočekuje kosi uspon uz stijene te nedugo zatim i prva prečnica. Dobro napredujemo te nam ni ljestve ne čine probleme, već korak po korak usvajamo osjećaj bivanja na ferrati. Uz to imamo i priliku doživjeti osjećaj blaže izloženosti visini, također bitan faktor na koji se potrebno naviknuti. Svi polaznici fenomenalno odrađuju zadatke pa putem imamo vremena i guštati u pogledina po sunčanom danu. Na kraju ferrate radimo kratku pauzu i spuštamo se strmom stazom uz penjalište do šumarka.
Nakon pauze za ručak se primamo ozbiljnog posla. Postavljamo poligon i dijelimo se u tri grupe, kako bismo obradili osnovne tehnike: abseil, prusiciranje, osiguravanje penjača i podizanje penjača. Vježbe radimo uz predavanje i praktični rad, tako da smo vrijedni do kasnih popodnevnih sati. Već žedni i umorni, spuštamo se u Podstranu na zasluženo piće i okrijepu te nastavljamo u Gornje Sitno, odnosno prema planinarskom domu U. Girometta na noćenje. Na domu nas srdačno dočekuju Špiro i Ćile iz Mosora i pripremaju nam bolonjez za pamćenje na opće veselje nekih polaznika. Večer provodimo opušteno u druženju s radosnim mislima da se sljedeći dan ne moramo ustati tako rano kao prvi.
Svejedno, nedjelju ujutro ne odugovlačimo previše, želimo na ferrati izbjeći najjače sunce, tako da ubrzo nakon kave i doručka krećemo prema Omišu. Via ferrata Fortica je smještena kod starog grada, dužine oko 400 m savladava visinsku razliku od približno 235 m. Na vrhu se nalazi tvrđava Fortica iz 15. stoljeća. Parkiramo uz cestu pored Cetine i, kao i uvijek, malo tražimo ulaz u ferratu, no oznake su dobre i nema puno problema. Iako nešto dulja, ferrata Fortica nije tehnički zahtjevna te uz drugi sunčani dan, užitak nam je zagarantiran. Nema žurbe, vježbamo ponovo kretanje po osiguranom putu, ali pada i nekoliko stotina fotki budući da se tijekom uspona pružaju spektakularni pogledi na Omiš, ušće rijeke Cetine i Jadransko more. Sretno stižemo do tvrđave i željni osvježenja saznajemo da je u ponudi samo Coca Cola. Ipak, hladna je pa nema previše prigovora. Nakon kratke pauze se spuštamo strmijom stazom koja nas direktno vodi do kombija, gdje se presvlačimo. Imamo nekoliko sati vremena koje s oduševljenjem provodimo na gradskom kupalištu u kombinaciji kupanja, osvježenja i nagrade u hrani. Vraćamo se sretno u Karlovac.
Drugi vikend tečaja smo se zaputili u Sloveniju. Ovaj vikend smo proveli u zajedničkoj vježbi s Višom planinarskom školom HPD Zagreb-Matica. Nakon polaska iz Karlovca uz put kupimo i školarce u Zagrebu te nastavljamo na obaveznu pauzu na počivališču Voklo. Tu susrećemo i kolege iz Gorsko-visokogorske sekcije koji taj dan vode izlet na Viševnik. Nama je ipak cilj prijevoj Vršič, najviši u Sloveniji s 1611 m.n.m. i do kojeg vode 24 serpentine iz smjera Kranjske gore. Parkiramo kod Tičarjeveg doma, gdje ćemo i noćiti. Dočekuje nas domaćin Anže i odmah nam osigurava da imamo svaku komociju. Za subotu je u planu uspon na Malu Mojstrovku po Hanzovoj poti, a kako u Sloveniji još tada ima snijega, plan za nedjelju ćemo prilagoditi kad izvidimo situaciju na terenu.
Nakon inicijalnih priprema, krećemo na uspon sa Vršiča prema prijevoju Vratca. Opet imamo (ne)sreću sa suncem i radimo na tenu. Dolaskom na Vratca stavljamo na sebe opremu, pregledavamo se i uvjeravamo da smo spremni te nastavljamo stazom prema ulasku u Hanzovu pot. Kako je ulaz na sajlu pod sjevernom stijenom Male Mojstrovke, dočekuje nas snijeg, iako su sve informacije s terena govorile da je staza suha. Snijeg pokriva ulaz na sajlu i dio padine pod njim. Tik pred stijenom se formirao mali snježni mostić i tunel ispod njega, koji je davao element zimske čarolije cijelom usponu. Dvoje instruktora se uspelo do stijene poviše snijega i postavili su uže za osiguranje uz pomoć kojeg se uspinjem s još par odvažnijih školaraca. Ipak, nismo bili zadovoljni te smo odlučili postaviti dodatno sidrište i na njega spravicu s užetom, kako bismo odozgo mogli osiguravati naše penjače. Svi polaznici su se odlično snašli i s velikom su ozbiljnosti pristupili prelasku ovog detalja. Zahvaljujući njima, sve je teklo glatko. Ekipi koja je osiguravala sa stijene nije bilo toliko loše, međutim je čekanje na red za prelazak detalja između snijega i stijene bilo veoma hladno iskustvo. Srećom, dodatna jakna u ruksaku i to se dalo izdržati. Kako je grupa ukupno brojala 26 članova, prelazak snijega i ulaz na sajlu su nam uzeli nešto manje od tri sata. Pri tome smo se prisilno morali razdvojiti u dvije grupe, budući da na je na gornjoj poziciji trebalo osloboditi mjesta za ostatak grupe te je prva polovina nastavila dalje. Kako smo bili opremljeni radio stanicama, bili smo i dalje u stalnom kontaktu. Ostatak puta je ipak bio suh, izuzev nešto snijega na gornjem ravnom dijelu koji nije predstavljao problem. Svi se ponovo nalazimo na vrhu Male Mojstrovke, odmaramo i fotkamo. Spust je također naporniji, budući da prvo kreće po strmim kamenim pločama do Vratca pod Mojstrovku, kad kreće krušljivi sipar, koji je u početku osiguran sajlom. Zadnji dio spusta je kroz klekovinu i šumarak konačno do ceste i doma. Za razliku od prethodnih ferrata, uspon na Malu Mojstrovku je bio iskustvo realne situacije, koja uključuje pristup, uspon i spust s alpskog vrha te sve što se može susresti na takvoj turi.
Već umorni, smještamo se u dom i večeramo. Slušamo sve dostupne informacije s terena te se s obzirom na naše iskustvo taj dan ipak odlučujemo na sigurniju opciju u nedjelju – idemo na ferratu u Mojstrani. U Mojstrani su zapravo dvije ferrate, Aljažev put je lakša, duga je 300 m i pogodna za one koji se još privikavaju na stijene. Druga ferata, Staza mojstranskih vjeverica je zahtjevnija, duga 250 metara, pogodna za one s već određenim iskustvom u ovom sportu. Parkiramo uz cestu kod Slovenskog planinskog muzeja u Mojstrani i od tamo imamo desetak minuta pristupa. Prvo se odlučujemo za Aljažev put. Ferrata je izvrsno napravljena, no drugačijeg stila nego što smo do tada imali iskustva, budući da je sajla “labava”. Put nas vodi uz stijenu prema vrhu Grančiše (844 m.n.m.). Zbog gužve na stazi su česti zastoji i čekanje na suncu nas umara, no barem smo imali priliku izvježbati korištenje “paničara” dok čekamo. Konačno stižemo na vrh, već preprženi i izmučeni, smještamo se u hlad. Na izlazu iz ferrate se nalazi kopija manjeg mjerila Aljaževog stolpa sa Triglava, uz koji također padaju fotke, kao i sa vidikovca na vrhu. Planinarskom stazom se spuštamo nazad do kombija i s obzirom na i dalje neumoljivo sunce i blagi umor, odlučujemo da tu zaključujemo priču s ferratama. Smještamo se u obližnju pizzeriju na ručak i druženje. U popodnevnim satima se spremamo za polazak, pozdravljamo s kolegama sa Više planinarske škole i krećemo doma.
Na vožnji doma imamo prvi i zadnji peh u ovoj avanturi tečaja po osiguranim putevima, no i u njemu smo imali iznimnu sreću s minimalnim posljedicama. Naime, ulaskom na odmorište kod Novog Mesta, dolazi do kvara na jednom od kombija te više nije u voznom stanju. Psihički se pripremamo na čekanje vučne službe te u međuvremenu selimo i ljude i stvari u drugi kombi, kako bi mogli nastaviti putovanje. Nas 7 ostaje još naredna 3 sata na odmorištu, dok nije stigao zamjenski kombi. Na kraju se svi sretno vraćamo u Karlovac.
Želim na kraju pohvaliti sve polaznike ovoga tečaja, koji su s apsolutnom ozbiljnosti pristupili svim zadacima, pokazali volju za učenjem te s žarom radili vježbe. Nisu dali da ih pokoleba niti snijeg, niti sunce niti osobni strahovi, već su se stoički suočili sa svime. Nadam se da smo im uspjeli prenijeti znanja i usadili volju za još više. Hvala Andreji što je dva vikenda vozila kombi.
Također želim i zahvaliti članovima instruktorskog tima, vodičima koji su se spremno odazvali pomoći u realizaciji ovog tečaja, i to iz Gorsko-visokogorske sekcije HPD Zagreb-Matica: Ana Črep, Dalibor Drlje, Dean Dech i Domagoj Pancer te naš sveprisutni u DPIOPV Osmica, a ujedno i inicijator ideje ovakvog tečaja, Damir Basara.
Hvala još jednom svim polaznicima i instruktorima na zanimljiva i zabavna dva vikenda te se nadam skorom susretu u planini.
Voditelj tečaja
Josip Bišćan
Tečaj kretanja po osiguranim putevima je namijenjen planinarima s osnovnom planinarskom školom i s iskustvom kretanja u planinama s namjerom nadogradnje i proširivanja znanja i vještina za sigurno kretanje po osiguranim planinarskim putevima i ferratama. Cilj je upoznati polaznike s opasnostima i izazovima koje takvi putevi predstavljaju, upoznati se s potrebnom opremom i kako je ispravno koristiti te s tehnikama sigurnog napredovanja i djelovanja u incidentnim situacijama.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.